Kada su Užičani počeli da se osmehuju na fotografijama?

917

Gledam često stare fotografije užičkog majstora fotografa Ilije Lazića kojima je negativ rađen na staklenim pločama formata nešto većeg od dopisne karte. Fotografije Užičana su prekrasne izuzetne oštrine i zasta su vredni svedoci vremena od 1920. godine pa sve do kraja pedesetih godina dok je Ilija koristio svoj stari poveliki drveni tronogi fotoaparat “Linhof” u kom su negativi stvarani na staklenim pločama. Ova tehnologija je zamenila prvu fotografsku tehniku u istoriji fotografije Dagerotipiju… Prvu dagerotipiju u Srbiji je napravio pionir i prvi srpski fotograf Dimitrije Novaković 1840. Tehniku je usvojio za vreme boravka u Parizu, od samog izumitelja – Luja Dagera.

Ovako su užičani videli Iliju Lazića dok ih je fotografisao u svom foto studiju "Vukosava"
Ovako su užičani videli Iliju Lazića dok ih je fotografisao u svom foto studiju “Vukosava”

Viđali ste stare, crno-bele fotografije na kojima su ljudi bez izraza na licu zagledani u daljinu. Ali zbog čega su tako ljudi na starim fotografijama osutni i ozbilni? Odgovor je jednostavan – tehnologija. Ipak postoji i više od toga. Na fotografijama foto studija “Vukosava” Ilije Lazića koje su fotografisane starim apatom fotografskom tehnologijom staklenih ploča ljudi su većinom ozbiljni pa bila to fotografija posle venčanja, kada su slikani mladi kojima je teško da budu ozbiljni pa i na nekoj od retkih erotskih fotografija ovog posebnog užičkog fotografa, ozbiljnost je uvek prisutna.

Fotografska ozbiljnost
Fotografska ozbiljnost
Svadba a lica kao na sahrani
Svadba a lica kao na sahrani
Nema osmeha, iako su tu liciderska srca
Nema osmeha, iako su tu liciderska srca
Redak umetničko-erotski pokušaj u studiju Vukosava
Redak umetničko-erotski pokušaj u studiju Vukosava

U vreme staklenih ploča fotografi su morali da traže od ljudi da ostanu mirni duži vremenski period, tako da ima smisla što su mnogi od njih izabrali neutralne izraze umesto da se osmehuju. Pokušajte da zamrznete lice u osmeh, posle nekog vremena postaće neprijatno. Međutim, čak i kada se tehnologija poboljšala i kada je fotografija mogla da se napravi za manje od jednog minuta, ljudi su i dalje odbijali da se osmehnu. Zašto? Verovatno zato što je u to doba fotografija bila veoma skupa i tretirana je kao slika. To je bilo kao istorijsko čuvanje osobe, i čuvalo se godinama, obično dugo nakon smrti osobe sa fotografije.

Osmeh se sve više pojavjivao na fotografijama Užičana počev od 30-ih godina 20. Veka. Do tada je tehnologija napredovala do te mere da kamere nisu posedovali samo profesionalci. Kako je sve više ljudi dolazilo do vlastite kamere, tako su se sve više zabeležavali neobični i iznenađujući trenuci života po kojima svakodnevno prevrćem da bih dobio ideje za nove užičanstvene priče.