Užička znamenitost tenk Hočkis

3201
Fotografija Hočkisa koju je izabrala Kaća
Fotografija Hočkisa koju je izabrala Kaća

Bilo je to 4. maja ove 2018, kada mi se javila na mesendžer Katarina Dogandžić Mićunović, kustos Narodnog muzeja Užice. “Gago, zvala sam te ja danas, pa te ne nađoh, imam jednu molbu za tebe. Ja bih na plakat za “Noć muzeja” stavila fotografiju koju sam skinula sa tvog profila – grupa ljudi, seljaka sa šarenicama, gleda u tenk. Da li imam tvoju dozvolu da je štampam, naravno sa potpisom da je fotografija tvoje vlasništvo?” Naravno, dragoj Kaći sam rado izašao u susret , napomenuo sam da potpiše da je fotografija iz kolekcije uzicanstveno.rs. Tako da je i Užičanstveno dalo svoj maleni doprinos ovoj lepoj manifestaciji. Zaista, kao što se može videti na fotografiji ispred muzeja, narod se čudi, nije se mogao načuditi tenkovima. Hočkis, iako mali, bio je za narod čudo od čelika. Tako su se i tada, tokom rata, čudili kako to da se partizani, ljudi neuki ratovanju, bore protiv toliko Švaba, koji celu Evropu pregaziše, i otimaju im još i takve kolose od čelika kao što su tenkovi! I narod i vojska su radoznalo zastajali pored tenkova, okupljali se i zapitkivali kako se tenk kreće, kako dejstvuje, ko će se ga od partizana voziti.

Danas je 19. maj i večeras je Noć muzeja, zato ću poći tragom fotografije sa plakata, koju je Kaća izdvojila i ispričati vam priču o toj gradskoj znamenitosti, malom tenku “Hočkis”, koji stoji pred vratima Narodnog muzeje u Užicu i čuva uspomenu na prve tenkove i tenkiste NOB-a. Prvo da ga predstavim uz pomoć čuvenog foruma Paluba, Srpski oklopi.

“Razvoj ovog tenka je započet 1933. god. pod okriljem kompanije Hočkis u Francuskoj, a prvi prototip je bio gotov 1935. god, da bi serijska proizvodnja ovog modela krenula 1936. pod francuskom oznakom Char leger modele 1935 H. Međutim novi tenk je bio razočarenje za pešadiju. Pored skromne brzine van puta, novi tenk je imao velikih problema sa upravljanjem i kretanjem na nizbrdici, te je ubrzo prepušten konjici. Budući da maksimalna brzina od 28 km/h nije zadovoljavala, kao ni kratki top SA18 od 37mm, ovaj tenk je modifikovan ugradnjom snažnijeg motora od 120 ks i moćnijeg topa SA38. Novi model je imao puni naziv Char leger modele 1935 H modifie 39, ili kraće i uobičajenije H39. Zbog ugradnje snažnijeg motora, zadnji deo vozila je dobio drugačiji izgled, a takođe i oklopna zaštita je povećana sa 35 na 40mm. Takođe, postojala je i podvarijanta Char leger Hotchkiss modèle 38 serie, a reč je o modelima koji su imali novi, snažniji motor, ali i stari kratki top. Ovi tenkovi su jako slični modelu Reno R35, koji je imao isti tip kupole model APX. Najstariji modeli H35 mogu se prepoznati po jako zakošenom zadnjem delu oklopnog tela, a model H39 po zaravnjenom zadnjem delu, zbog ugrađenog većeg motora. Ovi tenkovi su mogli savladati rov širine 1,8m, okomitu prepreku visine 50cm, kao i vodenu prepreku dubine 85cm. Do sloma francuske armije isporučeno je 1092 tenka svih modifikacija. Tokom napada Nemačke, 1940. god., kao i svi ostali francuski tenkovi relativno su se loše pokazali. Problem nije bio u tehničkim karakteristikama, koje su često bile bolje nego kod odgovarajućih nemačkih tenkova, već pre svega u nesposobnosti visokih komandi da pravilno shvate i iskoriste potencijale oklopnih jedinica. Veći broj ovih tenkova (oko 550) je zaplenio nemački Werhmaht, dodelivši im novu oznaku Panzerkampfwagen 35H 734(f). Određeni broj je korišćen za okupacijske zadatke. Najveći broj je konvertovan u lovce tenkova, artiljerijske traktore i druga specijalizovana vozila. Nakon Drugog svetskog rata ovaj tenk je ponovo koristila francuska armija za kolonijalne zadatke u Siriji, a nekoliko primeraka su ustupljeni i izraelskim oružanim snagama, gde su nakon ugradnje topa od 57mm, korišćeni do 1956. god.”

Hočkis u nemačkim oklopnim jedinicama
Hočkis u nemačkim oklopnim jedinicama

“Prvi Hočkisi u Srbiju stižu u septembru u sastavu prvog bataljona 202. oklopnog puka. Ova jedinica, naoružana trofejnom tehnikom francuskog porekla, na prostoru Jugoslavije zadržala se skoro tokom celog rata. Odmah po dolasku u Srbiju, bili su uključeni u borbe protiv ustanika. Jedan tenk Hočkis uništen je kod Rapaj brda, od strane četničkih jedinica, i to avionskom bombom, od koje je napravljena improvizovana mina. Kod Gornjeg Milanovca 5.oktobra je napušten jedan Hočkis, jer mu je spala gusenica u pokušaju da savlada prepreke u jednom potoku. Ovaj tenk je ubzro popravljen i upotrebljen u borbi. Tokom tih akcija 2 Hočkisa su zaplenjena i jedan Reno R35, da bi zatim 31. oktobra učestvovali u borbi za Kraljevo.”

Ovi tenkovi su kasnije dovezeni u Užice i u Užičkoj republici učestvovali na pardi povodom proslave Oktobarke revolucije. Vratimo se našem užičkom Hočkisu. Godine 1941. Nemačka pešadisko – motorizovana kolona, s artiljerijom i nekoliko tenkova, snage jednog ojačanog bataljona, nastupala je od Kragujevca i Rudnika ka Gornjem Milanovcu, u kojem su bili partizani. Pošto su odbijeni, pri povlačenju, u selu Majdanu, na prelasku preko dubokog potoka, jedan se tenk zaglavio, jer mu je spala gusenica, i kad su se partizani približili, nemački vojnici su tenk napustili. Partizani su posle borbe tenk izvukli i dovezli ga u Gornji Milanovac. Zaplenili su ispravnog “Hočkisa”, iako najmanji, bio je to tenk. Tada je tenk za partizane, a naročito za narod oslobođenih sela i varoši bio simbol snage i moći kojima se ne može odoleti. Svi su se radovali tim prvim partizanskim tenkovima. Ubrzo su našli ljude koji su bili tenkisti u nekadašnjoj kraljevini Jugoslaviji, koji su poznavali Hočkise. Kako je Hočkis bio pogodan za uslove ratovanja na Balkanu, tokom Drugog svetskog rata na prostoru nekadašnje Jugoslavije korišćen je relativno veliki broj ovih tenkova.

Nemačka kolona sa tenkovima, koja ulazi u Užice preko Carine (kroz sadašnju ulicu Nemanjinu)
Nemačka kolona sa tenkovima, koja ulazi u Užice preko Carine (kroz sadašnju ulicu Nemanjinu)

Tenk Hočkis ispred Muzeja nije učestvovao u borbama, već je bio na remontu i opravkama tokom trajanja Užičke republike. Kad je nagrnula nemačka ofanziva, tenk je u povlačenju ostavljen posle mitraljiranja nemačkih aviona u kvaru, na putu na Zlatiboru, I danas se mogu videti rupe od toga pozadi na njegovom oklopu. Nemci su hteli da ga koriste, ali je i njima kratko trajao – takođe je ostavljen u jarku na Beloj zemlji, kad su se povlačili u jeseni 1944. godine. Kasnije je postavljen ispred zgrade “Muzeja ustanka”, na povelikom kamenom pijadestalu, što se vidi na fotografiji koju je Kaća izabrala.

Inače, ovaj tenk je u uspomenama velikog broja generacija užičkih klinaca, pa i meni. Retki su oni koji se nisu uvukli kroz otvor ispod tenka u kabinu i proveli neko vreme u njegovoj unutrašnjosti. Zato većina zastane kad prolazi pored Narodnog muzeja u Užicu i obiđe svoju najveću igračku iz detinjstva. Prvenstveno je zato tenk Hočkis danas jedna od užičkih znamenitosti.