Zimske radosti u Klisuri

710

Rile Bogdanović profesor istorije u penziji ceo život živi u užičkoj Klisuri. O tom zanimljivom delu Užica je napisao i knjigu. Ovo je jedan odlomak njegovog sećanja iz detinjstva u kome se seća zimskih radosti. Fotografije koje su ilustracija uz njegovo sećanje sam probrao iz porodičnih albuma stanovnika Klisure porodica Radović, Prohorov…

Miloš Radović na svom bobu
Miloš Radović na svom bobu

„U zimskim mesecima najviše smo uživali u sankanju i skijanju u Ćendovini. U periodu od 1920. Do 1945. Zime su bile sa dosta snega a i naša Klisura sva sa strmim ulicama. Koristili smo potkovanice, sličuge, bobove i drugo. Naročito su bile poznate kao brze potkovanice Bogdanovića i Miša Osipova. Braća Radović, Miko, Aco i Krkonja, imali su svaki svoj bob sa više sedišta na svakom. Najbrži je bio Mikov bob, naprvljen od debele hrastovine, a kad se jurilo niz klisuru od Đaićevine prema centru grada prednost je imao Krkonjin bob. Na njega je moglo da stane sa vozačem sedam ’putnika’, što je bilo veoma važno jer je time dobijalo u težini i zbog strmog terena, u brzini. Ovaj bob je za upravljač imao automobilski volan i nožne kočnice, tako da je vozač Krkonja mogao u slučaju neke opasnosti koči, a ne da viče da neko od nejgovih ’putnika’ iz zadnjeg dela boba ručno koči.

Ulice u Klisuri su bile idealne za zimske radosti
Ulice u Klisuri su bile idealne za zimske radosti

Poseban događaj za stanovnike Klisure, kao i za one ispod kafane ’Top’, bio je kad su se itovremeno našli na stazi bobovi braće Radović, i ostalih Klisurana, kao i gostiju iz drugih delova Užica. Da bi se dobila što veća brzina pred veče se staza polivala vodom da bi se zaledila. Trke su se organizovale samo u kasnim večernjim časovima. Dežurstvo na ovoj stazi nije trebalo jer jer automobila i zaprege nije ni bilo, a i pešaci su retko sretani.

Ulica Prestolonaslednikova je svojim blagim padom bila idealna za sankanje za manju decu
Ulica Prestolonaslednikova je svojim blagim padom bila idealna za sankanje za manju decu

Trebalo je samo prisustovati ovim događajima! Kakva je to samo tutnjava bila. Naročito kad je prolazio Krkonjin bob, koji je sa svih strana okićen alkama koje su zvečale, a posada svojom vikom ’Čuvaj’ čula se do Megdana i dalje. Zahvaljujući svojoj brzini, neki od ovih bobova su prelazeći Glavnu ulicu bi bez kočenja prlazili Kasapčića ćupriju, tj. dolazili do prostora damašnje Železničke stanice.“

Sve na sankama, potkovanicama, bobovima šlicugama bi se sabralo u Jug Bogdanovu ulicu a odatle do sve do Kasapčića mosta...
Sve na sankama, potkovanicama, bobovima šlicugama bi se sabralo u Jug Bogdanovu ulicu a odatle do sve do Kasapčića mosta…