“Udarničkim radom jezero na Zlatiboru”

2130

Još uvek istražujem o Izgradnji veštačkog jezera, ukrasa na “Kraljevim vodama” na Zlatiboru. Nije jednostavno, naprotiv. Projektovao ga je zlatiborsko čedo, akademik Miladin Pećinar, koji je rođen u Ljubišu. Sem jezera na Kraljevim vodama njegova zasluga je mnogo toga u užičkom kraju. U Užicu po njegovom projektu je izveden vodovod iz Vrela, koji i danas radi za deo Krčagova i Sevojna. Dao je idejno rešenje za visoku branu “Perućac” na Drini 1940. godine. Njegovo idejno rešenje je i za hidroelektranu u Ovčarsko kablarskoj klisuri i mnogo toga još u obe Jugoslavije… Projekat zlatiborsko jezeo je bio gotov pre rata. Godine 1946. Tito je obišao ratne siročiće u domu u vili “Golija”. Tada mu je prikazan projekat koji ga je iznenadio, za koji je rekao da mora biti što pre realizovan, najbolje omladinskom radnom akcijom… Iste godine radna akcija izgradnje jezera je započeta. Evo da poklonim radoznalima dva sećanja tadašnjih omladinaca, koji su radili na toj radnoj akciji 1947. godine. Zlatiborskog omladinca Milije Kneževića, koji je sećanje ugradio u svoju knjigu “Mozaik sećanja” u pričici “Udarničkim radom jezero na Zlatiboru”. I tadašnjeg užičkog gimnazijalca Radoslava Rila Bogdanoviča, čije je sećanje zabeležio moj saradnik i prijatelj Aleksandar Tošić. Aca mi je poslao i razglednicu tek izgrađenog jezera iz svoje kolekcije, koju takođe obavljujem u ovoj zanimljivoj beleški. Ostale fotografije su iz kolekcije mog Ateljea 5 koje je fotografisao Ilija Lazić, užički hronolog sa fotoaparatom.

Razglednica Ilije Laziča sa početka pedesetih godina 20. veka
Razglednica Ilije Laziča sa početka pedesetih godina 20. veka

Milija Knežević profesor i novinar u penziji: U vreme velikog radnog entuzijazma i poleta, ne samo na velikim radnim akcijama, već i na malim lokalnim, stvarala su se čuda. Tada su izgrađivani zadružni domovi u mnogim selima, progimnazija je tako napravljena. Tako su nikli predivni borovi i predivne borove šume, zasađene rukama učenika i nastavnika i radnim akcijama omladine. Njima treba zahvaliti što od Omanica do Ćorovića kuće i od Jevremeovića do Ćetena, Glavica, delovi tadašnjih Partizanskih voda i delovi oko Jokine ćuprije izgledaju danas tako bajkovito. Pošto je prihvaćen projekat za gradnju jezera, najteži posao je bio iskopati milione kubika zemlje. Tada nije bilo buldožera, rovokopača, traktora i druge tehnike koja se danas koristi. Teret je pao na nas, omladinu sreza zlatiborskog. Negde 1946. godine, sa grupom omladinaca iz Golova, ja sam došao da radim na kopanju jezera. Pijuk lopata i kolica bila su glavna tehnička pomagala. Radio sam na kolicima i isterao za jedan dan 600 kolica, u trku i na vrelom suncu. Izgonili smo zemlju pored puta i ravnjali je, da bi tu iduče jeseni posadili one divne borove koji sad blistaju na Zlatiboru. Pamtim i hranu koju smo dobili – mali hladni hlepčići od kukuruznog brašna, da čoveka ubiješ njime, veličine pesnice i mermelada ili pekmez od šljiva uz čaj ili crnu kafu. Posle završenog rada, sišli smo (nas oko 50 omladinica) u kafanu kod Rajka Đenića, mi koji smo krenuli u Golovo i Krivu Reku. Da li smo imali nešto za jelo, nisam siguran, ali je bilo da se popije… Omladina Zlatibora darovala je zemlji jezero, oko koga su se kasnije nizali hoteli, vile, bazeni, igrališta itd. Kaže hoće da privatizuju jezero uz “Kraljeve konake”. “O zar je to moguće?”

Iz foto kolekcije A. Tošiča. Jezero 1947. godine
Iz foto kolekcije A. Tošiča. Jezero 1947. godine

Radosav Rile Bogdanović, istoričar u penziji: Bilo je to 1946 godine. Užički omladinci su učestvovali u pripremnim radovima za izgradnju veštackog jezera na Zlatiboru.Na Zlatibor smo prevezeni kamionom. Bilo nas je oko stotinak, mahom užičkih gimnazijalaca. Bili smo smešteni u predratnom restoranu Švajcarija, dok smo hranu preuzimali u jednom susednom objektu, a obedovalo se napolju. Ta radna akcija bila nam je kao zagrevanje pred odlazak na izgradnju pruge Šamac – Sarajevo. Za sedam dana koliko smo boravili na Zlatiboru, glavni radni zadatak svakoga dana nam je bio kopanje zemlje, da bi se stvorio prostor koji bi mogla voda da ispuni. Zemlju koju smo kopali, odvozili su u drvenim kolicima i nasipali na prostoru danasnjeg Kraljevog trga i Autobuske stanice. Jedna od pesama koju smo pevali te daleke 1947 glasila je : “Ašov, lopata, pijuk i kolica, to su alatke svakog omladinca” ili “Ide, nastupa, ne boji se rada Druga užička udarna brigada”…