Poslednje užičke rabadžije

1989

Poslednje užičke rabadžije, prvenstveno mislim na one koji su radili sa volovima, nestale su iz Užica krajem šezdesetih godina. Nešto kasnije zatvorena je i poslednja potkivačka radnja.

Rabadžija na radu u Turici. Foto V. Kovačević
Rabadžija na radu u Turici. Foto V. Kovačević

Fotografije tih poslednjih užičkih rabadžija su zabeležili moj otac, profesor Vlajko Kovačević, koji je fotografisao rabadžiju baš u toku teškog rada, negde u Turici, kada je pripreman jedan plac za gradnju. Drugog je fotografisao Ilija Lazić na rakrsnici kod Prve osnovne škole baš kad je pošao kod Pujda kovača-potkivača da mu potkuje volove.Nažalost ni užički hroničar sa fotoaparatom, a ni moj otac, koji je bio više nastrojen umetničkoj fotografiji, nisu zapisali imena poslednjih užičkih rabadžija.

. Rabadđija poveo volove na potkivanje. Foto I Lazić
. Rabadđija poveo volove na potkivanje. Foto I Lazić

Osećam obavezu zbog mlađih užičana, rođenih kada u Užicu više nije bilo rabadžija, da nešto više o njima kažem. Nema dobrog rabadžije bez dobrih potkovanih volova. To je veoma težak, mukotrpan i opasan posao. Nema šume na Murtenici iz koje rabadžije nisu ili ne izvlače građu. Za dobrog rabadžiju u ovim krajevima još dugo će biti posla jer traktori i druge mašine ne mogu u svaki kutak planine. Ovaj zanat se nasleđuje sa oca na sina. Većina ljudi koji se bave ovim poslom na Zlatiboru volove paze bolje nego sebe. Bez kvalitetne hrane i nege nema im ni rada u šumi. Leti dobra paša, a zimi seno i obavezno minimum po 5kg žita svakog dana tokom cele godine. Nema dobrog rabadžije bez dobrih volova koji su u ovom poslu u jugozapadnoj Srbiji za gorštake stvar prestiža. Dobar rabadžija mora znati kako da sačuva na radu i sebe i volove, bez kojih mu nema zarade i života u planini.

Težak posao rabadžije na Murtenici u 21 veku. Foto A. Dulanović
Težak posao rabadžije na Murtenici u 21 veku. Foto A. Dulanović

Najviše rabadžija danas radi na Zlatiboru. Tačnije na Murtenici u novovaroškom kraju, gde se i pored svih čuda civilizacije većina seoskih poslova i danas obavlja uz pomoć volovske i konjske zaprege. Rabadžiluk se uči od malena i porodična je tradicija. Težak posao, brzo slomi i rabadžiju i zapregu, ali kada nešto radiš s ljubavlju nevolje se lakše podnose. Zlatiborci vole i rabadžiluk i volove. Dobar rabadžija je na glasu, a volovi naučeni na mukotrpan rad u šumi često vrede pravo malo bogastvo