Od ozbiljnih istraživačkih početaka do udruženja “Užičanstveno”

912

Te 1984. godinu mislim da je bilo u maju mesecu počeo sam da istražujem istorijat YU rok scene, u to vreme sam dobio i nagradu Kulturno prosvetne zajednice za kulturna gradska dostignuća. Tu godinu smatram za godinu kada sam ozbiljno počeo da se bavim pisanjem da sarađujm sa najboljim jugoslovenskim muzičkim časopisima.

U staroj kući adatiranom magacinu za brašno dede poznatog užičkog predratnog pekara gde sam živeo sa svojom porodicom izdvojio sam jedan ćošak i napravio sebi mesto za rad. Iskupio sam po dvorišnim šupama što mi je bilo potrebno od omanjeg starog tatinog pisaćeg stola, ulupane stone lampe zaostale još iz Drugog svetskog rata, naprvio zidne police gde ću da držim potrebnu literaturu, popravio stare mašinu za kucanje i tranzistor da mogu ću povremeno da čujem vesti i krenuo u „žestoko istrađivanje“. Jednog dana navratio prijatelj Nidžo Tarzan koji se u to vreme bavio fotografijom i fotografisao me dok pišem… Nešto kasnije sam se bazirao na istraživanje i pripovedanje za nezaborav svog rodnog Užica.

Do dans sam na ovu temu napisao blizu dvadesetak hiljada kucanih stranica, sakupio preko 20.000 fotografija, osnovao sa prijateljima neprofitno udruženje „Užičanstveno“ koje ima istoimeni sopstveni veoma popularni legalni internet elektronski medij. Za ove potrebe kupio sam i opremio poslovni prostor u kome dolaze Užičani da ostave svoja sećanja i fotografije i daju doprinos ovom jedinstvenom veoma posebnom užičkom nezaboravu.

Veoma sam posvećen ovoj orginalnoj ideji i veoma ponosan na svoje posebne sardnike. U planu nam je proizvodnja kratkih filmova o Užicu i veća sardnja sa Gradskom upravom, kao i podmlađivanje i obuka saradnika u Udruženju.