Agresija na Užičane 1999.

1748
Užički osnovci sahranjuju Bila Adolfa Klintona 1999.
Užički osnovci sahranjuju Bila Adolfa Klintona 1999.

Sedamdeset osam dana je trajala vazdušna kampanja NATO alijanse na Saveznu republiku Jugoslaviju. Užičani u celom Zlatiborskom okrugu su bili meta bombardera i krstarećih raketa, ranjavani su i ginuli…
U svoj toj muci dnevnog preživljavanja i muke koje je izazvala agresija, Julovci i SPS-ovci su po celoj Srbiji organizoli razne smešne performanse, najčešće sa popularnim pevačima narodnjaka, ali i mnogim drugim glupostima, gde su iskupljali narod da se sramotimo u njihovoj gluposti.
Na užičkom Tgu su organizovali akciju “Skinite F117A”, gde su građani posle smešnih govarancija od lokalne rok zvezde, sve do direktora biblioteke, u predviđenom nadahnuću patriotizmom, bili u prilici da gađaju maketu aviona. Svaki pogodak donosio je jednu bombonu.

Užički osnovci sahranjuju Bila Adolfa Klintona 1999.
Užički osnovci sahranjuju Bila Adolfa Klintona 1999.

Od svega manifestovanog je bio najgluplji performans “Sahrana predsednika SAD Bila Klintona”, gde je organizovana grupa klinaca nosila grubo skovani od iverice mrtvački sanduk, sa isto takvim kukastim krstom, na kome je bila oštampana umrlica “Bil Adolf Hitleru”. Klinci su u tom “performansu” obišli krug Užicem, noseći sanduk i svastiku, uzvikujući glupave parole, noseći slične ispisane na transparentima.
Organizatori su očekivali masovnu podršku Užičana da će krenuti za klincima prema Trgu. Naprotiv, Užičani su okretali glave i sklanjali se. Osetljiv na glupost, kada sam ih video iz kola tu kraj opštine, osetio sam neku gadnu prazninu u stomaku i tup bol. Posle skoro dvadeset godina sam natrapao na ove tri fotografije i osetio tu istu neprijatnost. Ipak mislim da su i ovakve stvari, kao i one dobre koje nam se događaju, za nezaborav…

Užički osnovci sahranjuju Bila Adolfa Klintona 1999.
Užički osnovci sahranjuju Bila Adolfa Klintona 1999.

Maja Nedeljković: „Ja sam bila deo ove mlade ekipe i moram vam priznati da smo se mi ludo zabavljali i družili praveći ovaj događaj. Mogli smo sedeti u strahu, neki od nas verovatno i jesu u početku, ali smo u svoj toj tužnoj situaciji koja nas je snašla, izvukli ono najbolje. Hvala za ove fotografije, setila sam se divnih dana. Žao mi je što je za Vas ovo bili neprijatno, nisam o tome razmišljala na taj način. U to vreme, bili smo osnovna škola, nismo znali šta donosi sutra i izvukli smo najbolje iz cele situacije. Veliki pozdrav i hvala za fotografije!“