Avgust 1962. godine (prvi deo)

914

I ovoga avgusta u Užicu je bila velika potražnja sa stanovima, emigracija sa sela nije se smanjivala. Uskim hladom trotoara Užičani su odlazili na plažu. Svakoga dana na njoj je bilo dve tri hiljade kupača, najveća gužva je bila u dečijem bazenu, žagor se razlegao na sve strane. Na plivačkom su plivači održavali kondicione treninge, jer im se približavalo takmičenje. Svako se zabavljao na svoj način – mlađi su se zabavljali skokovima u vodu, stariji hvatali busiju u hladu ispod topola, a uveče, kada sunce zađe, nekoliko kafana je zabavljalo Užičane.

Užička plaža 1962.
Užička plaža 1962.

U Užicu je održano prvenstvo uže Srbije u plivanju i vaterpolu ubedljivo je pobedio “Radnički” iz Ćuprije. Plivački klub “Sloboda” i njen veteran inžinjer Dragoš Vajević primili su pohvalnice Plivačkog saveza Srbije.

Oni koji vole svežinu i čist vazduh odlazili bi u Veliki park poznatom po svojim restoranu i Ružića česmi, čija je voda bila poznata i van Užica. Pristojne cene i odličan roštilj, pečenje sa ražnja koji je okretala voda, levi istočnik na česmi profesora Ružića, privlačili su veliki broj gurmana i turista koji su tada letovali u Užicu. Pričalo se kao anegdota, da nadležni za osvetljenje Velikog parka nisu hteli da naruže “majku prirodu” i ostavili su samo jednu sijalicu sa kojom su diskretno osvetlili ulaz kod kapije i raskršća parka, pa su se posetioci kafane otvarali četvore oči da vide kuda idu. Naravno, to nije smetalo ljubavnim parovima koji su bili dovoljni sami sebi.

U kafani Velikog parka, kraj istočnika, vidi se crevo koje odvodi vodu za okretanje ražnja
U kafani Velikog parka, kraj istočnika, vidi se crevo koje odvodi vodu za okretanje ražnja

Mladi Užičani su se zabavljali na igrankama u Domu JNA i u bašti bioskopa “Zlatibor”. U zgradi u kojoj se nalazi bioskopska sala bila je bašta za prikazivanje filmova u letnjim večerima, sa restoranom gde se spremao najbolji roštilj i igrao preferans, a preko dana slušala dobra muzika. Subotom i nedeljom tu su se održavala matinea, uz muziku sa ploča, što je bila preteča diskoteka. Bašta Gradska kafane i Hotela “Palas“ su bile prepune i izgledale velegradski. Užice se polako pretvaralo od male varoši u veliki grad.

Najomiljenija prodavnica novina bila je najstarija Politikina trafika, u kojoj su radili otac Ljubiša Milojević i njegov sin Dragan. Užičani su najviše čitali “Politiku”, “Večernje novosti”, “Borbu” i “Sport”. Tada od nedeljnika po tiražu je rekorder bio “Sport i svet”, zbog izbora za lepoticu i prvu pratilju koji su pratili. Posle “Sport i sveta” Užičani su najviše čitali „Ilustrovanu politiku” i “NIN”. Čitala se i “Moto revija”, a u to toplo letnje vreme mnogima nije bilo žao da crvenu stotinarku daju za romančić X-100 ili za strip “Misterij zelenih močvare”. Dnevno se prodavalo 2000 primeraka “Politike”, 1300 “Večernjih novosti”, 600 primeraka “Borbe”, 250 “Sporta”, pa 1800 primeraka “Sport i sveta”, 1600 “Ilustrovane politike”, 550 “Nina”.

Raskrsnica u Velikom parku 1962.
Raskrsnica u Velikom parku 1962.

U knjižarama najviše su se prodavale lektire za osnovne škole, udžbenici. Poslovođa najpoznatije užičke knjižare “Nolit” je tada bio Marko Smiljanić, koji je izjavio da se najviše traže romani iz edicije “Džepne knjige”, poema “Kadinjača”, “Užice 1941.“. Solidno su se prodavala i sabrana dela Ive Andrića, a veoma aktuelna knjiga je bila knjiga Ilje Erenburga “Ljudi, godine i život”. U drugoj, takođe poznatoj knjižari, “Pobeda” poslovođa te 1962. godine je bio Milan Raičević. I u “Pobedi” su se takođe najviše prodavali udžbenici. Tu su bila najveća potražnja za romanima Dobrice Ćosića, Remarka, Bronfilda i Hemigveja. Raičević se žalio da nema dovoljno interesovanja za “Užičku nahiju”, album “Titovo Užice 1941-1961” i za publikaciju partizanskih listova: “Vesti”, “Novosti” i “Reč naroda”. U gradskoj biblioteci bibliotekarka koju su svi poznavali je bila Milka Šunjevarić. Tu su najčešće dolazili penzioneri i đaci, a najviše su se uzimale knjige Zen Greja, Foknera, Kronina, Remarka, Bronfilda.

U biskopu Zlatibor i u njegovoj bašti, kada nije bilo igranki, u toku vrelih avgustovskih večeri su prikazivani filmovi: “Zakon Prerije”, američki vestern, i dva jugoslovenska “Ljubav i moda” i komedija “Zajednički stan”. U Domu su Užičani mogli da vide domaći film “Porodični dnevnik”, vestern “Konjanici”, engleski film “Operacija Amsterdam”.

Nekadašnja bašta bioskopa "Zlatibor", zgrada iza bioskopskog platna još postoji
Nekadašnja bašta bioskopa “Zlatibor”, zgrada iza bioskopskog platna još postoji

Kolektiv užičkog Doma zdravlja je posetio Sutjesku, gde je Vitomir Čvorović evocirao uspomene, posle su otišli u Foču i razgledali mesta vezana za revoluciju. U Užicu se mogao videti novi model autobusa koji su Pribojčani napravili po licenci.

Studenti su se borili, pošto ih je leti bilo nekoliko stotina u gradu, da dobiju prostor za klub, i dobili ga u “Sokolani” (tada DTV Partizan), a onda su ih kritikovali da, i ako sredstva postoje u Komitetu narodne omladine, nisu pripremili za leto nekakav zabavni program.

Penzioner Toma Aksentijević iz Niša dao je užičkom istorijskom arhivu 16 orginalnih fotografija sa osrva Krfa iz dana 1916. godine.

Ilustrova politika br. 190 iz 1962. godine
Ilustrova politika br. 190 iz 1962. godine