Carinjaš koji je sašio šajkača za čitavu vojsku

1523

Postoji na užičkoj Carini jedna mala šnajderska radnja. Vlasnik se zove se Đorđe Jokić i ima 83 godine. A na zidu radnje stih:
„Lepa kapo moga oca, dede, pradede i čukundede, sa ponosom da te nosim i sa tobom se, šajkačo, ponosim. Kupite da tradiciju obnovite i sačuvate, hvala”.

Na stolu preko 50 godina stara “pfaf” šivaća mašina, koju je kupio polovnu u Parizu pre više od 40 godina i nad kojom provodi najviše vremena.

Đorđe Jokić u svojoj krojačkoj radnji
Đorđe Jokić u svojoj krojačkoj radnji

Rodio se u selu Kačeru, a za šnajdera učio u užičkoj krojačkoj zadruzi. Godine 1951. je položio za kalfu. Radio je kao šnajder 10 godina u zadruzi. Zatim je završio ekonomsku školu i zaposlio se u socijalno-penzionom osiguranju, pa u opštini, a zatim u užičkoj bolnici, gde je radio do penzije. Krojačkim zanatom se bavio u slobodno vreme, šio ženske kostime, muška odela, kapute. Kad je vreme odmora, on se spakuje, pa u Pariz, u krojačke radionice, da zaradi za porodicu.

Već dvadeset godina je udovac. Ima ćerku Jelku i sedmogodišnju unuku, koja voli da dođe kod dede u radnju.

Krojačkim zanatom se bavi 68 godina. Njegova specijalnost su šajkače kojih je sašio na hiljade. Prodaje ih na vašarima i sajmovima najviše u Guči, na Ravnoj Gori, u Beogradu, Srbima koji putuju u svet. Jokićeva posebnost je izrada suvenir šajkače, deset puta manja od obične, sa malom kokardom, srpskom zastavom i trakom da se nosi kao privezak, sašivena isto kao prava. Šio je majstor Jokić i metarske reklamne šajkače, ali se niko nije setio da ga prijavi za Ginisov rekord.