“Đoko i drugi koji begenišu, neka slobodno u Požegi dućane grade”

171

Stara Požega – Jasna Lalović Đurić

Kada su Turci konačno napustili Požegu 1830. godine, otišli su upravo ovim starim skrapeškim kamenim mostom ka Novom Pazaru, i tamo osnovali nova naselja, kojima su dali imena Požega i Radovovci, da ih sećaju na ranija prebivališta. Za njima je ostala zapuštena varošica, sa polusrušenim kućama, hanovima i džamijom.

Ilustracija Feliksa Kanica, rimskoga mosta u Požegi u 19. veku
Ilustracija Feliksa Kanica, rimskoga mosta u Požegi u 19. veku

Malobrojno srpsko stanovništvo, seljaci, kmetovi, starešine knežina, počeli su da otkupljuju muslimanske oranice, livade i voćnjake i da sređuju zapušteno i porušeno. Milovan Nedeljković, sreski starešina, piše Vasi Popoviću, nahijskom starešini, u pismu od 25. aprila 1831. godine, da su šljive posađene i da su se lepo primile, da su poljski placevi pozatvarani, stoka iz polja izgnata, a da su u planu izgradnja ambara i crkve. I još dodaje: “…iziskiva se Đoko i Radovan iz Arilja da bi njima dopuštili u Požegi graditi dućane i robu držati…”.

Na to mu Vasa odgovara: “Đoko i drugi koji begenišu, neka slobodno u Požegi dućane grade.”