U vremenu Omladinskog kluba, zlatnom dobu užičkog roka (prvi deo)

1716

Prvi put sam ga čuo, ali nisam znao da je to rokenrol, negde u leto 1960. godine. U Užicu je gostovao italijanski luna park, gde je postojao veliki raskošno oslikani i neonom osvetljeni ringišpil, sa čijeg ozvučenja se čula muzika u većini ulica, tada gradića, Užica. Tada je tu živelo oko dvadesetak hiljada stanovnika. Iznenada, između italijanskih kancona, začula se energična muzika Bil Hejlija. Kasnije sam saznao da je uz zveket lanaca i vitlanje korpi ringišpila prašila sa vinila kompozicija “Rock Around The Clock”. Tada nisam imao ni punih šest godina, ali sam bio veoma radoznalo dete, neobičan ritam me veoma zainteresovao, kao da je bio oduvek u mom okruženju. U godinama koje su dolazile sve sam više slušao muziku ovog tada u svetu najpopularnijeg muzičkog pravca o kome sam želeo što više da saznam.

Šezdesetih užički mladi u najboljoj odeći su išli na igranke u Ferijalnom i Domu JNA
Šezdesetih užički mladi u najboljoj odeći su išli na igranke u Ferijalnom i Domu JNA

Rokerol? Tako neprevodiva, tako tajastvena reč, i na samoj angloameričkoj sceni. Samo poreklo reči je veoma mistično, preuzeto je iz američkog crnačkog slenga, gde je korišćen u žargonu kao reč za seks. Tu tako običnu uličnu uobičajnu globalnu upotrebu stavio je di-džej Alan Frid preko prvog rokenrol muzičara Bil Hejlija. Na njeno izvorno značenje je tokom rok ere podsećao je Elvis Prisli svojim erotskim ponašanjem na sceni, kao i svojim karakterističnim baritonom i senzualnim načinom pevanja. Kasnije su to činili mnogi drugi. Zato je rokenrol tako neodvojiv od tog najznačajnijeg ljudskog osećanja i u većini je posvećen ljubavi i erotici. Muzički pravac koji se polako, godinama, pretvorio u životni stil, način razmišljanja. Sa svojom muzikom, modom, literaturom, filmom, pa i svojim potkulturnim grupama, načinom zabave onima koji su ga prihvatali u Srbiji, donosiće godinama bezbroj radosti, ali i probleme sa onima koji nisu u mladosti odrasli u njegovom okruženju. Šta je ustvari rokenrol? Za mene i ostale Užičane koji smo živeli u ovoj globalnoj kulturi formula rokenrola bi se mogla ovako napisati: Magija + ideja + magije = rokenrol.

U Titovoj Jugoslaviji ova muzika je veoma sporo prihvaćana. Ipak, šezdesetih godina je bilo dosta muzičara koji su u VIS (Vokalno istrumentalni sastavi) reprodukovali muziku najpopularnijih rok grupa u Engleskij i Americi. Zbog mog poznavanja roka i njegovih muzičkih pravaca, posedovao sam to deficitarno znanje, kada je prihvaćen od Tita i političke elite krajem šezdesetih godina, 1973. godine postao sam muzički urednik u užičkom Omladinskom klubu i disko džokej u njegovoj prepunoj diskoteci, tada zvanoj “OK klub”. Tu sam radio trinaest godina, usput učestvovao sa uspehom na raznim takmičenjima disko džokeja u Jugoslaviji. Kako je popularnost roka u gradu pokraj Đetinje rasla, angažovali su me da vodim i emisiju zv. “Diskorama”, na tada jedinoj užičkoj radio stanici Radio Užicu. Vredno sam godinama kao pretplatnik Melody Maker–a, jednog od najboljih muzičkih časopisa posvećenog pop muzici, kao i naših “Džuboksa”, “Pop ekspresa”, “Rok-a”, beležio sve bitno što se događalo na svetskoj rok sceni i kod nas. Uspeo sam da u tada visokotiražnom jugoslovenskom časopisu “Rok” objavim podlistak “Koreni jugoslovenskog roka”, što me je uvelo u svet značajnih YU rokenrol istraživača.

U Užicu, od vode neizolovanom, adaptiranom podrumu zgrade Narodnog pozorišta, otvoren je 24 septembra 1972. u 17 časova, na dan proslave Oslobođenja grada, Omladinski klub i u njemu prva užička diskoteka. Narod bi rekao “spolja gladac, a unutra jadac” Po statutu osnivač je bila Opštinska konferencija saveza socijalističke omladine i trebao je da ima tribinu za kulturu i umetnost, debatnu tribinu za društvene i egzaktne nauke, sekcije, kino klub itd. U stvari, to je bio prvi profesionalni užički Disko klub, a oni “omladici”, koji su prostoriju očisili od đubreta i omalali, su ga posle vodili i brinuli o nemu.

Na samom početku tu su počeli da se okupljaju deca funkcionera i direktora, takozvano užičko “krem” društvo. Sala je imala tapacirane stolice, dvadesetak modernih troseda, tapaciranih veštaškom “italijanskom kožom”, garderobu. Ogroman šank, intimno svetlo, za to vreme odlično ozvučenje, na zidovima su bili posteri svetski popularnih rokenrol zvezda. Da bi novi klub tako izgledao, pobrinuo se Vlajko Brković i Valjaonica bakra Sevojno. Najaktivniji momci koji su očistili salu, Bogoljub Vasiljević zvani Miko Veštica i Nikola Subotić su postali disko džokeji. Košarkaš dvometraš Šehrija Nuhanović – Saša je bio izbacivač. Članovi kluba su dobijali članske kartice, koja je oduzimana ako bi vlasnik prekršio pravila… Tadašnji opštinski presednik omladine Slobodan Romanović je rekao: -“Da li će ova omladinska institucija živeti dugo, ili će brzo biti ukinuta, zavisi sve od mladih Titovog Užica, njihovog ponašanja i odnosa prema inventaru. Nadam se da će svi shvatiti značaj Kluba omladine i prihvatiti ga kao nešto svoje”. Klub nije imao regulisano grejanje, ventilaciju, prilikom svake jače kiše ulazila je voda, koja se slivala i punila niži podijum za igru. To je biti problem tokom 15 godina postojanja ove institucije.

Disko džokej Kovač u vreme dok je radio u diskoteci Ok i na Radio Užicu
Disko džokej Kovač u vreme dok je radio u diskoteci Ok i na Radio Užicu

Tokom proleća 1974. na mesto rukovodioca u OK dolazi Dragiša Stepanović Gile. Menja ekipu koja je vodila klub, jer ga je, iako je bila omladinska instititucija, privatizovala. Za muzičkog urednika postavlja Predraga Kovačevića, mene. To se dogodilo posle audicije. Prethodno iskustvo sam sam stekao kao muzički saradnik na Radio Kragujevcu, tokom rada uz ekipu emisije “Čavrljanje”, koja je bila pandam emisiji “Minimaks”, Radio Beograda. Radio sam to kao disko džokej u kragujevačkim diskotekama Doma omladine, Doma JNA, hale “Jezero”, imao sam iskustva u radu “uživo” i kontaktu s masom, zato nije čudo što sam pobedio na toj audiciji. Nešto kasnije, najverovatnije zbog stalno prepune diskoteke, u Omladinskom klubu dobio sam stalni posao i mogao sam da planiram svoju budućnost…

Od tada diskoteka OK zatvorenog tipa, otvara svoja vrata preko celoga dana posetiocima. Organizujem matinee tipa Priča o Hendriksu, Rolinstonsima, Led Cepelin, Kridensima i sl. Disko večeri se organizuju 5 dana u sedmici.

Počeo sam da radim na Radio Užicu emisiju Diskorama, da pišem muzičku kolumnu u listu “Reč Mladih”- “Muzički osvrt”. Kasnije se uz mene kao di-džej se pojavljuje u Omladinskom klubu Zoran Domanović Doman, najuspešniji od velikog broja DJ pomoćnika, kasnije fotograf u užičkom Muzeju. U diskoteci gostuju: YU grupa, grupa SOS, Pop Mašina, Dah, tu svoj prvi nastup van Kragujevca ima grupa Smak… Počinjemo da organizujemo koncerte u Hali sportova, gde će gostovati: Bjelo Dugme, Parni valjak, Ideksi, Srebrna Krila, Smak, Atomsko Sklonište, Buldožer… većina atrakcija tadašnje YU rok scene.

Iako su se svi protivili ugovorio sam dva koncerata tada najboljeg srpskeg džez benada Gut Marković sekteta. Svi su govorili da će sala biti prazna, “ko još sluša džez u Užicu?”. Ali, znao sam da će sala biti prepuna, mnogi su ostali pred vratima, jer su sve ulaznice bile rasprodate. Na drugom nastupu posle godinu dana saksofonisti Mići Markoviću su javili da mu je umro otac tokom pauze… Iako vidno potresen, odsvirao je do kraja i više nego je bilo potrebno. Kakvi su pravi džezeri? Neverovatni profesionalci, kosmopolite, mala im planeta… Posle toga bilo je nekoliko pokušaja i nastupa užičkih muzičara koji su voleli i svirali džez. Ali sve se tu završilo, bez šire društvene pomoći nije se dalje moglo, političari su bili gluvi i slepi za sve što im nije donosilo ličnu korist. Ipak je osnovano Udruženje ljubitelja Džeza Užice.