Kako smo voleli i bili čekalice druga Tita

1061
Čekalice ispred starog Hotela Zlatibor
Čekalice ispred starog Hotela Zlatibor

Druga Tita smo svi voleli. Naročito mi u Užicu. Nisu ga voleli četnici i njihova deca, informbiraši, neki pisaci, filmski reditelji, našao bi se i poneki slikar. Ostali su svi voleli Druga Tita. Kad je umro, plakali su i fudbaleri splitskoga „Hajduka“, zajedno sa fudbalerima Crvene Zvezde na sred utamice u Splitu. Plakli su radio i TV voditelji, narodni heroji, niži i viši oficiri JNA, radnici i seljaci, penzioneri, poštena inteligencija, Albanci i Crnogorci, prodavci novina, vozači svih kategorija, Čitava jedna država je volela Druga Tita. I ja sam ga voleo, i svi koji su sa mnom delili sto u „Gradskoj Kavani“. A i kako ga ne bi voleli kad smo godinama bili deo njegovog kulta ličnosti, njegove čekalice male, najčešće tu ispred staroga Hotela Zlatibor, Parčića, Opštinske zgrade.

Tog, 4. maja, valjda se još zna koje godine, taman sam pošao da se vidim sa prijateljima na Korzou, kad čuh ženu: “Izgleda da je gotovo!“, vratim se i na zatamnjenom ekranu TV prijemnika ugledam titl: „Vanredno saopštenje“, utom se pojavio Mile Zdravković i tronutim glasom poručio: „Umro je Drug Tito!“

Samo su izlozi prodavnica osvetljavale Užice, Tita je žalila i javna rasveta
Samo su izlozi prodavnica osvetljavale Užice, Tita je žalila i javna rasveta

Na korzou gotovo da nije bilo nikoga. Tek tu i tamo poneka grupica. Bila je ugašena javna rasveta. Ceo grad je bio u polumraku. Jedino su svetla iz izloga prodavnica osvetljavala glavnu ulicu, koja je tada nosila ime slavnog pokojnika. Tek negde oko 21 i 30 su se pojavile grupe koji su kačili zastave na pola koplja, plakali i uz kozaračko kolo na Trgu pevali: “Druže Tito mi ti se kunemo, da sa tvoga puta ne skrenemo”. Titova sahrana je bio događaj koji je zadrmao planetu.

Posle su došli na vlast oni koji su ga mrzeli i stavili ga u istorijski zapećak zajedno sa izdajnicima među Titovim omladicima. Razlog je bio taj da je Titov kult ličnosti zasmetao Slobinom… Posle je sve otišlo u tandariju, čuvari brastva jedinstva kao zenice oka svoga su se podelili po nacionalnostima i na sve načine gledali da smeste jedni drugima.