Ko je projektovao užičku Sabornu crkvu Sv.Đorđa?

1594
Saborna crkva Svetoga Đorđa 1940. godine
Saborna crkva Svetoga Đorđa 1940. godine

Podatak koji retko ko zna – ko je projektovao Saborni hram Svetog Đorđa?
Projektovao ga je arhitekta Čeh Jan Nevol. Nevol je radio i na urbanističkim problemima Srbije, rešavajući planove pojedinih naselja, i prenoseći na taj način urbanističku teoriju direktno iz Evrope tokom 19. veka. Da kažem nešto više ovom velikom arhitekti i da napomenem da sam podatke o njemu dobio od Češke ambasade.
On je češki arhitekta, koji je radio u Pragu i Beogradu. Rođen je 15. aprila 1812. godine u selu Viska (preminuo 12. aprila 1903. u mestu Svobodne Hamri). Školu je pohađao u Jihlavi, a potom u Pardubicama, da bi na kraju 1830. završio prašku tehničku školu. Neko vreme je radio u Pragu, a onda se 1845. preselio u Beograd. U Kneževini Srbiji je imao funkciju glavnog inženjera građevinskog odeljenja Popečiteljstva unutrenih dela. Kako se školovao ne samo na Tehničkoj školi u Pragu, već i na Umetničkoj akademiji u Beču, pored dobrog tehničkog obrazovanja posedovao je i umetničko, što ga je izdvajalo od ostalih državnih inženjera. Kao vodeći projektant, izradio je brojne projekte za državna zdanja, među kojima su posebno bili značajni Vojna bolnica i Artiljerijska škola u Beogradu, kao i užička Saborna crkva.

Arhitekta Jan Nevol je projektovao užičku Sabornu crkvu
Arhitekta Jan Nevol je projektovao užičku Sabornu crkvu

Nevolinim dolaskom nastupila je nova etapa razvoja graditeljstva u Kneževini Srbiji, koje više nije bilo delo graditelja skromnog znanja, već arhitekata školovanih u razvijenim evropskim centrima. Svojim dugogodišnjim radom u državnoj službi, kao glavni arhitekta i nastavnik u Inženjerskoj školi u Topčideru, Nevol je presudno uticao na unapređenje graditeljstva u celoj zemlji. Njegova zdanja su bila veoma bliska evropskim uzorima, posebno u vidu primene novih modernih materijala i konstrukcija. Nakon odlaska u penziju, 1863. godine je projektovao prvu dvospratnu palatu u Beogradu, rezidenciju Kapetan Miše Anastasijevića, u kojoj se danas nalazi Rektorat Univerziteta u Beogradu i koja je njegovo jedino sačuvano ostvarenje u Beogradu. Iste godine odlazi u mesto Svobodni Hamri, gde je sa suprugom od njenog brata nasledio imanje, na kome je živeo sve do svoje smrti.