
Ovaj zanatski industriski pogon Užice je dobilo 1927. godine. Nalazila se od železničke stanice u Begluku uz prugu, do Međaja. Kada je 1912. godine puštena pruga Stalać – Užice, održavanje pruge i mašina je radila pokretna radionica, koja je imala svoju matičnu stanicu. Posle 1925. godine, kada je puštena pruga Užice – Sarajevo, otvorena je Ložionica i Kolnica koja je imala 60 radnika. Tu su učili zanat učenici metalske-bravarske struke. Slična radionica je već postojala u Tkačnici. U železničkoj radionici prvi put je proradio strug na električni pogon, sagrađen je i prvi visokonaponski vod, od prve hidrocentrale dužine 2 kilometra.

Iako je u Drugom svetskom ratu radionica potpuno razrušena, radnici su uspeli da osposobe železničku stanicu i ložionicu, da poprave 7 lokomotiva za potrebe užičkog železničkog čvora. U julu 1945, zajedno sa sekcijom za građenje i Dvanestom sekcijom, kolektiv Ložionice radio je na obnavljanju železničke mreže i izgradnji mostova kao i porušenih tunela od Šargana do Višegrada. U martu 1945, jednu od remontovanih lokomotiva, malu “Vera”, preneli su putem 27 km, na nekoliko zaprežnih kola, iz Užica u Biosku i tu ponovo nastavili prugu. Lokomotiva je prevozila građu za mostove i pragove za prugu, hranu za vojsku. Obnovili su i železnički most kod zgrade Crvenog krsta, koji je nemački okupator prelomio u Đetinju.

Krajem 1945, obnovljeni su glavni objekti na užičkoj pruzi i uspostavljen je redovan saobraćaj. Kvalitetan rad u Ložionici i Kolnici omogućio je da lokomotive, umesto dva tri puta, dolaze jednom mesečno. Montirano je postrojenje za flndizaciju mazuta i obogaćivanje uglja, izgrađena je konstrukcija za skidanje dimnjaka, ubrzan proces rada i smanjenjen broj radnika. Ložionica je sa 9 lokomotiva, umesto planiranih 12, podmirila zahtevne trase. Radnici su za rekornih dva sata uspevali da očiste lokomotive i obave potreban pregled. U drugim ložionicama za isti posao je bilo potrebno 6 sati. Krajem 1949. godine, užičkoj Ložionici je dato ime člana KP Miloša Markovića.

Ložionica sa Kolnicom radila je do ukidanja pruge uskog koloseka 1974. godine. Od objekata bivše ložionice i kolnice sačuvan je samo vodotoranj, koji se nalazi u sklopu Vatrogasnog doma.