Kontraverzni Oliver

3947

A sada, uz pomoć „Eks Ju rok enciklopedije“ Petra Janjatovića, da nešto kažemo o još jednom poznatom Užičaninu.

Oliver Mandić kompozitor, muzičar i šoumen je rođen 1953. godine u Užicu. Dok je bio dečak, roditelji su mu se preselili za Beograd. U Beogradu je Oliver završio Srednju muzičku školu “Stanković” – odsek za klavir. Krajem 1971. bio je član džez rok grupe OLIVER, u kojoj su, među ostalima, još bili i članovi tadašnje Pop mašine, a vokal Dušan Prelević. Sećam se da je tokom 1972. godine Oliver Mandić svirao na nekoliko koncerata sa Pop mašinom. Pričalo se da Mandić pregovara o prelasku u YU grupu, a zatim i u grupu Tajm. Bili su to lansirani tračevi. Godine 1974. snimio je s Dušanom Prelevićem dve pesme “Tajna” i “Prošlo je sve”, koje je na singlu objavio PGP RTB. Na Boom festivalu 1976. god. u Beogradu svirao je kao član Beogradske rok selekcije, koju su činili Robert Nemeček na basu, Zoran Božinović na gitari, bubnjar Lazar Tošić, trubač Stjepko Gut i drugi. Na tom nastupu uradio je i prvi u seriji svojih skandala: nezadovoljan uvežbanošću muzičara, razbio je svoj sitisajzer i prekinuo koncert.

Prvi hit singl "Ljuljaj me nežno"
Prvi hit singl “Ljuljaj me nežno”

Samostalnu karijeru počeo je singlom “Ljuljaj me nežno” 1978. godine, slučajno, pesmu sa tekstom Marine Tucaković Oliver je komonovao za Maju Odžaklijevsku, ali se ova nije pojavila na snimanju u splitskom studiju ‘Tetrapak’, pa je Enco Lesić nagovorio Mandića da je sam otpeva. Pesma je odmah postala veliki hit i Oliver je odlučio da se oproba u pop-u. Tokom sledeće 1979, uradio je još jedan singl s pesmama “Sutra imam prazan stan” i “Osloni se na mene”, a kao gost na jugoslavenskoj turneji Zdravka Čolića, pojavljivao se samo da bi otpevao pesmu – „Ljuljaj me nežno“. Njegove pesme bile su najslušanije, “Probaj me“ 1980., “Zbog tebe sam tucao kamen”, “Dođe mi da vrisnem tvoje ime” 1982. Objavio je i LP poču za decu sa Brankom Milićevićem “Kockicom”. Pesma “Deca bez adrese” bila je pobednik na međunarodnom konkursu UNICEF-a.

Nastupao je na MESAMU 1985 i napisao muziku za film “Poslednji krug u Monci”. Bio je jedna od najpopularnijih ličnosti muzike na prostoru nekadašnje SFRJ. TV šou “Beograd noću” osvojio je “Zlatnu ružu Montrea (1980.) Pobedio je na MESAM-u 1984. i 1985. i četiri puta osvojio “Oskar popularnosti” Radio i TV revije. Bio je urednik za rok i pop muziku u PGP 1986. godine. Radio je sa muzičarima Čik Koriom, Pet Metinijem, Herbi Henkokom…

Tvorac imidža za TV šou “Beograd noću” bio je Kosta Bunuševac, konceptualni umetnik. Oliver se pojavio u miniću, sa mrežastim čarapama, na štiklama od dvanaest santimetara, zalizan i našminkan kao kol-gerla i počelo je ludilo. Hiljade gledalaca, svi u znak protesta pisali su TV Beograd u nameri da otkažu TV-pretplatu. Šou je režirao Stanko Crnobrnja, a reakcije su bile katastrofalne. U to vreme transvestija na televiziji je bila previše i kada je svet u pitanju.
Njegov imidž umalo je eliminisao ono najvažnije – muziku, vrhunski odsviran soul-fank kroz prva dva albuma (“Probaj me” i “Zbog tebe bih tucao kamen”), na kome je domaći pop uzdigao na svetske standarde.

Olivera sam upoznao u užičkom Omladinskom klubu, kad je došao na probu grupe “Kilo i po”. Kasnije sam ga viđao na jezeru na Zaovinama, gde je često dolazio. Tada je bio je poznat po estravagantnom oblačenju i kao mecena dramskim i muzičkim umetnicima.

Oliver u TV šou sa imidžom transvestite
Oliver u TV šou sa imidžom transvestite

Godine 1991. Oliver je kratko bio član Riblje čorbe. Trebao je da postane klavirista grupe i kreativno učestvuje u stvaranju ploče “Labudova pesma” sa polovinom numera. Mandić i Riblja čorba su snimili materijal za ovu ploču u Beču krajem 1991. godine (uključujući i pesme sa Mandićevom muzikom, na kojima je vokale otpevao Bora Đorđević), ali su se pre izlaska albuma Oliver Mandić i Bora Đorđević posvađali, tako da je saradnja prekinuta. Ploča Riblje čorbe “Labudova pesma” se pojavila u prodavnicama 1992. godine, na njoj se nisu nalazile Oliverove pesme. U pitanju je bila sudska zabrana. Ovo skraćeno izdanje albuma je imalo ukupno osam pesama, pola od planiranog broja. Oliverove pesme snimljene sa Ribljom čorbom su danas dostupne samo u obliku piratskih snimaka, a zbog svoga kvaliteta i svojevrsnog zvuka neobične kombinacija Oliverovih klavijatura i Borinog glasa, veoma su poštovane među kolekcionarima.

U to vreme Oliver je kritikovao rad Gorana Bregovića, Bijelog dugmeta i drugih koji su razvijali vrstu muzike koju on opisao kao “seljački rok” i “pastirski rok”, posebno naglašavajući Bregovićevo odsustvo muzičkog obrazovanja: “Muzika Gorana Bregovića za mene je prava humoristička serija Benija Hila”. Oliver je imao izrazito loše mišljenje o sarajevskoj muzičkoj sceni nastaloj tokom osamdesetih godina, koja podrazumeva sastave Hari Mata Hari, Merlin, Plavi orkestar, Crvena jabuka i drugi, koje je Mandić otvoreno nazivao “Rock and Roll abortusima”, kritikovao je i “Novi primitivizam“. Iz sarajevske scene cenio je Zdravka Čolića kao izvanrednog profesionalca sa kojim je sarađivao.

Željko Ražnatović Arkan je bio Mandićev kum, poznavali su se od rane mladosti. Kada je počeo rat u Hrvatskoj, Oliver je pristupio Arkanovoj Srpskoj dobrovoljačkoj gardi i otišao na ratište, gde je obavljao dužnost intendanta. Srpskoj dobrovoljačkoj Gardi su pristupile još neke javne ličnosti, na primer Toni Montano i Dušan Prelević. Devedesetih godina i kasnije, Oliver Mandić pisao je muziku i aranžmane za raznorazne zvezde turbo-folka. To su radili nekad javno, nekad pritajeno i Bora Đorđević, Momčilo Bajagić Bajaga i mnogi drugi prvaci bivše jugoslovenske rok i pop scene.

Oliver Mandić sa ženom Majom Kozlica Mandić (foto Kurir)
Oliver Mandić sa ženom Majom Kozlica Mandić (foto Kurir)

Godine 1997. Oliver je bio protiv demonstracija opozicionih stranaka. Kritikovao je učešće muzičara i režisera, za koje je naveo da su za vreme rata bili u inostranstvu, ili pak dobili od države sredstva za snimanje filmova ili stanove, pomenuvši staru izreku “rani kuče da te ujede”. Zatim se Mandić smirio i otvorio je scenu “Kod Munija” u ulici Zmaja od Noćaja u Beogradu, na kojoj su nastupali glumci i pesnici, satiričari, muzičari, boemi u slavu i čast umetnika. Kasnije se taj prostor zvao “Kuća umetnosti”, u koju su dolazili Oliverovi poštovaoci. Bio je u ljubavnoj vezi sa Marinom Tucaković, koju je ostavio zbog mlađih. Mandić je vlasnik beogradskog kafića Jazz. Ženu svog života, Maju Kozlicu, upoznao je 2000. godine, kada je imala 18 godina. Dosta kasnije, Maja Kozlica Mandić je ispričala u medijima kakav je bio prvi susret sa Oliverom u njegovom klubu: “Te večeri za šankom sam ugledala Olivera i Cecu Ražnjatović. Bila sam oduševljena, jer su oboje bili moji omiljeni pevači… Kasnije mi je Oliver prišao i kada je saznao da nemam dečka, odmah je kleknuo i zaprosio me, zbog čega sam pobegla iz kluba. Tada je Oliver počeo da me proganja, ne želevši da ima samnom bilo šta, nije hteo ni da me poljubi, dok ne pristanem da se udam za njega. Na kraju sam popustila, iako moji roditelji nisu bili za ovu vezu, jer sam bila jedva punoletna, a on 22 godine stariji od mene. Kasnije su prihvatili svog zeta. Venčali su se 2000, a krajem 2010. dobili su ćerku, koja je Oliverovo drugo dete. Dali su joj ime Hana Cola. Oliver je posvećen porodici…