Metevište, Jazovi, Zrnjova i Dragova vodenica

1525
Mlada Užičanka na mestu gde se od Đetinje odvajaju jazovi početkom pedesetih godina 20 veka
Mlada Užičanka na mestu gde se od Đetinje odvajaju jazovi početkom pedesetih godina 20 veka

Metevište, toponim iz turskog Užica. I danas Užičani iz starijih užičkih porodica zovu tako deo grada od Zlatiborskog puta do jazova, koji su pokretali Zrnjovu i Dragovu vodenicu. To je i prostor od vodenica, današnjeg “Buvljaka”, pa sve do stare livnice nekadašnjeg Froteksa, tj. Tkačnice. Naziv je nastao od turske reči “mehtevište” – groblje. Iznad Tešića kuće i danas postoje belezi, ostaci muslimanskog groblja. A i vodenice su iz davnina turskoga Užica, a danas su na njihovim temeljima i renoviranim prostorijama dobre užičke kafane.

Mlada užičanka pored jaza na mestu gde se danas nalazi restoran Plaža, pedesetih
Mlada užičanka pored jaza na mestu gde se danas nalazi restoran Plaža, pedesetih

Jazovi su iskopani još u turskim vremenima. Dva jaza za dve vodenice tu su i danas. Dragova i Zrnjova vodenica nekad na putu od Međaja, a danas kafane na putu prema Plaži. U moje vreme mladosti, u večeri smo baš tuda, pored Rebine kuće, nestajali prema skrovitim mestima užičke plaže. Ljubavni parovi koji bi prolazili stazom između dva jaza, zvali su to mesto “Venecija”. Sa igranki na Ferijalnom sa izabranicom išli bi u šetnju užičkom Venecijom. Te kuće okolo, pa i one na sprat, baš su izgledale kao da su nikle iz vode, kao one u Veneciji, poznatom mestu gde su ljubavne romanse doživljavale svetske dive.

Dragova i Zrnjova vodenica u vreme dok su bile u funkciji, šezdesetih godina 20. veka
Dragova i Zrnjova vodenica u vreme dok su bile u funkciji, šezdesetih godina 20. veka

Tako i naša užička Venecija bila mesto gde smo divama naših srca davali romanse. Baš tu, gde je nekad bilo Dragovo kupalište, a danas kafana “Lovac”, i najstarija kuća u čaršiji, sada renovirana kafana sa zaklonitom baštom “Tabana”. Nekad smo u hladu žalosnih vrba ljubili prekrasne užičke devojke, uz neko slatko voće, obično u jazu hlađene nedaleko kupljene lubenice. Bilo je to u vreme kada je Nešo Staparski na vratima vodenice napisao stihove Radomira Andrića:

„Uneo sam sunce
U vodenicu
Da meljem vatru
umesto pšenicu.”