O najpopularnijem užičkom automobilu „Fići“ i njegovom najboljem YU vozaču brkajliji „Vići“

1827

Užičani su se najčešće vozili u „ćiri“ kada se pojavio „Fića“ i osvojio im srca. Fića je bio član mngih užičkih porodica i mnogi su ga pazili i mazili, kao da je bio kućni ljubimac. I prvi auto moje porodice bio je fića, kupio sam ga polovnog i sve vreme dok smo ga imali hteo sam da ga napravim novim. To je naravno nemoguće, kao kad bih hteo od babe da napravim devojku. Bez obzira što se fićolino kvario, nervirao me i koštao, doneo je dosta radosti mojoj porodici, kao i mnogim drugim užičkim porodicama. Sem svoje popularnosti, fića je bio veoma koristan brojnim generacijama Užičana, jer je većina naučila da vozi u auto školi koja je imala fiće. Većina Užičana je naučila da vozi prvo na Fiatu 600, a posle na Zastavi 750.

Moj moj prvi auto Zastava 750 vozio nas na izlet na Taru
Moj moj prvi auto Zastava 750 vozio nas na izlet na Taru

Jedno vreme baš u Užicu, fića je najpovoljnije u Jugoslaviji mogao je da se kupi u prodavnici „Autotehna“ na Trgu, tu ispod „Spomenice“. Užice je zbog imena, koje je nosilo, uvek imalo neke povlastice. Tako je bilo i sa Zastavinim automobilima. Dolazili su u “Autotehnu” iz cele Juge da kupuju automobile, koji su tu bili najjeftiniji. Salon je bio tu, na uglu, u stakljenoj prodavnici prema ulici. Mislim da je tu danas picerija ili nešto slično.

Prve fiće su se pojavile u Užicu krajem pedesetih godina 20. veka, bio je to najpre Fiat 600. Sledeća verzija fiće vozila je Zastava 750, u narodu bivše Jugoslavije prozvan Fića. Bio je ponos jednog vremena, a njegova slava i danas traje kroz okupljanja fićoljubaca širom bivše “Juge”. Skoro četiri decenije užičke ulice su bile preplavljene zastavinim automobilima, najviše Fićama, zato je ovaj mali automobil zaslužio da mu napišem biografiju kao nekom posebnom Užičaninu.

Genijalni konstruktor Dante Đakoza između Topolina 500 i Fijata 500
Genijalni konstruktor Dante Đakoza između Topolina 500 i Fijata 500

Istorija Fiće počinje 1955. na sajmu automobila u Ženevi. Ideja nije bila orginalna, prvi je ima Henri Ford, kasnije je koristio Hitler za prvi folcvagen. Trebalo je konstruisati automobil koji će moći da kupe upravo radnici koji su ga napravili na proizvodnoj liniji. Ovu ideju je još 1951. godine uprava Fijata iznela genijalnom Danteu Đakozi. Kao svaki genije, Đakoza je konstrukciju novog automobila niže srednje klase nacrtao usput, rukom na parčetu papira.

Nešto kasnije konstruiše malo vozilo za četiri putnika. za razliku od Fijata 500 Topolina, konstruisanog 1936, koji je bio uzor mnogim proizvođačima malih automobila fijat 500 a kasnije i 600 bio je “Automobil dužine 3,2 metra imao je samonoseću karoseriju i motor smešten iza zadnje osovine. Prednje točkove su vodila trougaona ramena oslonjena na poprečnu lisnatu oprugu koja je ujedno služila i kao stabilizator, dok zadnja osovina imala uzdužna ramena, spiralne opruge i uljne amortizere”.

Zatim je Đakoza morao da konstruiše motor koji je dovoljno kompaktan da bude smešten u rep malog automobila. “Na radnom stolu je bilo nekoliko različitih ideja, a na kraju je odabran redni četvorocilindraš zapremine 633 ccm snage 22KS. Imao je viseće ventile smeštene u glavi i bregastu osovinu u bloku motora (OHV). Ovaj motor je začetnik porodice agregata koji su korišćeni u brojnim Fijatovim modelima sve do 2010. godine, kada je ugašena prizvodnja “seićenta”. Sa ovim modelom u istoriju je otišla i poslednja varijanta ovog motora. U pitanju je čuveni motor od 903 ccm (poznat nam iz “juga 45”) koji je za “seićento” pravio niko drugi do naš DMB!”(“Dvadeset prvi maj – Beograd”)

Fiće 600, desno "Autotehna"
Fiće 600, desno “Autotehna”

“Fijat 600” je predstavljen u Salonu automobila u Ženevi 1955. godine. Tada je predstavljena osnovna verzija, limuzina sa dvoja vrata i četiri sedišta. Tačno godinu dana kasnije predstavljene su još dve verzije: “limuzina sa velikim platnenim krovom i “multipla”. Limuzina je uz motor od 22 KS imala maksimalnu brzinu od 95 km/h, a za ubrzanje iz mirovanja do 80 km/h bilo je potrebno 27 sekundi. ‘Multipla’ je jedan od bisera Fijatove istorije i pravi dokaz genijalnosti Dantea Đakoze. On je na mehaničkoj platformi “fijata 600” uspeo da napravi prvi MPV automobil na svetu. Ne samo da je osmislio kompletno novi koncept automobila, već je na minimalnom prostoru uspeo da smesti čak šest odraslih putnika! To je postigao tako što je vozača i suvozača smestio ispred prednje osovine.

Ipak za nas Užičane kao i mnoge druge bio je najvažniji model Fijat 600. Fijat je osetio neverovatnu priliku da proizvodnju popularnog “600” razgrana po Evropi.

Prva fabrika koja je oberučke prihvatila “fijat 600” bila je Crvena Zastava iz Kragujevca. Proizvodnja našeg “fiće” počela je već 18. oktobra 1955. godine, sedam meseci nakon svetske premijere automobila. Godinu dana kasnije i Nemci prihvataju proizvodnju ovog “fijata” u fabrici NSU/FIAT Jagst. Godine 1959. mali “fijat” prelazi Atlantik i dolazi u Argentinu i druge zemlje u Južnoj Americi gde počinje njegova proizvodnja. Poslednji koji su osvojili proizvodnju “fijata 600” bili su Španci, koji su 1969. godine praktično nasledili komplet alate i mašine iz fabrike Mirafijori u Italiji. Španci su bili najkreativniji u preradama i predstavili su neobičnu verziju limuzine sa četvora vrata, jedinu takve vrste na svetu. Poslednji proizvedeni primerak “fijata 600” sišao je sa proizvodnih traka 18. novembra 1985. u Kragujevcu. “Tako je završena jedna značajna era svetskog automobilizma. Era u kojem je radička klasa motorizovana i tako doživela novu dimenziju slobode u životu.”

Abartovani fića
Abartovani fića

“Fijat 600” ostaće večito zapisan u istoriji kao prvi auto koji je uspeo da osvoji većinu svetskih tržišta, bilo samo kroz prodaju, bilo kao domaći automobil iz domaće fabrike. Od jednog tako malog i beskrajno simpatičnog automobila, člana većine užičkih porodica, zaista je bilo previše.

Sećam se da se, čini mi se 1980, u Užicu pojavio ultimativni “fijat 1000 abart” i izazvao buru radoznalosti. Užički uspešni reli vozač Vićentije Savić nam je pred Gradskom pojasnio da ima motor zapreminu od 982 ccm i da se prodavje u nekoliko verzija, isto kao i “850”. Najjača verzija koja se koristila na trkama, ali i u putničkim varijantama razvijala je 112 KS pri skoro 9000 o/min. Da je Abart pored standardne školjke koju je dobijao od fabrike, a potom dodatno ojačavao, Da je veliku popularnost postigao i karoserijama koje je dizajnirao i pravio Zagato. Vićentije nam je otkrio da Abart prodaje delove za Tjuniranje posebno: – “Tako trknete do Trsta pa kupite komplete za povećanje zapremine i snage koji su sadržali radilicu, ležajeve, klipove i klipnjače, kao i bregaste osovine, posebne glave i karburatore u zavisnosti od stepena poboljšanja.”

Uglavnom zahvaljujući užičkim reli vozačima i njihovim prijateljima, kao što je Vićentije Savić Vićo, imali smo priliku da vidimo originalni “abarti” koji su ponekad koštali više nego neki modeli “ferarija” iz tog doba.

Najbolji vozač fiće, Užičanin Vićentije Savić Vićo
Najbolji vozač fiće, Užičanin Vićentije Savić Vićo

Kad su Batu Nađa, petostrukog reli prvaka, ko je bio najbolji vozač „fiće“, bez razmišljanja je odgovorio Vićentije Savić. “Ovaj visoki brkajlija iz Užica, višestruki državni prvak u reliju, jedva je uspevao da uđe u kabinu malenog automobila. Upoznao sam ga odavno i malo više voleo, jer su mnogi moji Đenići iz tih krajeva, tačnije iz Čajetine, a sredinom sedamdesetih godina sretali smo se na relijima, ja kao suvozač koji napušta aktivno bavljenje auto sportom i Vića, prvobitno kao vozač FIATA 128 sc, a kasnije kao maestro sa tada najpopularnijim automobilom. Ako se ne varam, šampion one velike države Vićentije Savić je bio čak pet puta šampion u nacionalnoj klasi. Još jedan as iz tih krajeva je bio skoro isti kao Vićentije, neki put i bolji, a to je Vlada Dubljanin. Ipak ja lično na vrh tabele stavljam Savića”.

Inače, poslednji pobednik iz Srbije na najvažnijem domaćem takmičenju, koje je tada nosilo zvaničan naziv YU reli bio je Vićentije Savić 1992. godine. Na ovogodišnjem izdanju višestruki šampion SFRJ. Vićo je jedno vreme bio vozač Emira Kusturice, iako je imao 67 godina.

Dante Đakoza je genijalni konstruktor koji je za Fijat konstruisao nebrojene modele koji su bili posebni po nečemu, bilo da započinju novu klasu automobila, ili uvode potpuno novi mehanički koncept. Đakoza ima veliki trag u istoriji automobilizma, pa tako i užičkih fićolina.