Kad su užički švaleri bili jastrebovi

2671

„Uspeh je zbariti žensku, a neuspeh ako ti zagori“. – Đura Pevač

Izgradnjom Trga, Užice postaje svratište mnogih đačkih eskurzija, a Zlatibor i Tara eskluzivni centri u koje počinju dolaziti mnoge poznate ličnosti, često znane u džet-set društvu. Sve je to poremetilo uobičajnu atmosferu kada su letnji i zimski raspusti nudili nova uzbuđenja, a studenti dolazili kući i dovodili sa sobom neka nova lica koja su na sebe skretala pažnju. Želja za dokazivanjem prevazilazi do tada ustanovljene norme i granice.

Elegantna odela užičkih mladića: Pićula, Dogac, Savo Džambo, Božo Kokora, Dule Šef, Đapo i Ale
Elegantna odela užičkih mladića: Pićula, Dogac, Savo Džambo, Božo Kokora, Dule Šef, Đapo i Ale

Po ugledu na primorska mesta, gde se rađaju „galebovi“ koji prave društvo plavokosim Nemicama i Šveđankama, naši užički momci postaju „jastrebovi“, a o njima se ispredaju neverovatne priče, ali i istinita pripovedanja.

Nisu oni imali neko iskustvo u tome, ali iz današnjeg saznanja i ugla posmatranja mogu da kažem da im hrabrost i samopouzdanje nisu nedostajali. Uzori su im bili prema sećanjima najpre Miloš Vas i Cale, a prve lekcije su učili od Bora Bešlića, Bobana Jeftića, dr Vlada Gavrilovića i Moca Gvozdenovića. Da se stigne do plena imalo je dosta načina, princip je bio isti sa izmenjenim varijantama. Svaka nova „zabrena riba“ znatno je podizala njihov rejting, pod uslovom da je to okolina primetila. Nekad su ti susreti trajali sat ili dva, uz nekoliko izmenjanih rečenica, eventualno dobijen broj telefona i ništa više…

Zlatibor je zaista bio pravi raj, nudio je dosta toga ako se uzme u obzir da su se gosti zadržavali duže, a prilika za „slučajan“ susret bilo je na pretek. Ako se propuste oni susreti u toku dana, ostajalo je veče i bar hotela, da se uz prigušena svetla i prijatnu muziku proveri koliko su pripreme bile uspešne.

Svi oni su bili „jastrebovi“ na Zlatiboru, neki više neki manje
Svi oni su bili „jastrebovi“ na Zlatiboru, neki više neki manje

Najvažniji je bio prvi spoljni utisak, pažljivo odabranom garderobom nabavljenom u buticima, tada popularnog Trsta, Rima ili Pariza, čak i Londona… Uz diskretne parfeme, naročito tada popularne „šišarke“ Pino Silvestre, uz obavezne strane cigarete, najčešće dugački Kent ili Malboro i naručeni viski sa kockicama leda. Pored tih spoljnih efekata bila su potrebna i saznanja o svetu poznatih, svestranost u razgovoru, pa se napamet učio Jesenjin, Majakovski, Tagora, Lorka, citirali su Dostojevskog, Tolstoja i komentarisali tada neizbežne teme iz antologijskih filmova „Dr Živago“, „Prohujalo sa vihorom“ itd. Najvažnije je bilo ostaviti utisak, jer se samo tako moglo zakoračiti u tuđi život u nekoliko dana ili sati.

Koliko su Užički jastrebovi bili sigurni u sebe, zakazivali su dubrovačkim galebovima duel na neutralnom terenu. Izabran je Kopaonik kao mesto gde će se dokazati ko je bolji, bodovati uspešni „startovi“, kao i utvrditi negativni bodovi za dobijene „korpe“. Da li su se Dubrovčani uplašili ili im je teren bio „klizav“, otkazali su dolazak, pa je ostala dilema ko je od njih bolji.

S leva jastrebovi: Mijo, Dogac, Kićo Krava, Džambo, Grebić, Drale Hejs
S leva jastrebovi: Mijo, Dogac, Kićo Krava, Džambo, Grebić, Drale Hejs

Uspeh je najčešće zavisio od blagovremenog starta. Kad stigne vest da su na Zlatibor došle stjuardese iz JAT-a na sedmodnevni oporavak, mdicinska škola iz Banja Luke na trodevnu eskurziju ili neka od ženskih sporskih ekipa na pripreme, u Užicu bi zavladala živost, a odlasci gore na „brdo“ bili su obaveza. Obično bi Prljo javljao šta se dešava, jer radeći u hotelu prvi je dolazio do pravih informacija. I sam je pripadao jatu jastrebova, a najbolji ulov mu je bio gospođa Olga, koja je bila udata za jednog od sinova kralja Fejsala iz Saudiske Arabije, koji se po završetku Vojne akademije u Beogradu oženio tada prelepom i mladom Beograđankom. Kad je izgubila primat u haremu razvela se uz bogatu apanažu i došla u Jugoslaviju. Zlatibor je često posećivala koristeći apartman 101, namenjen za Titove posete, u društvu šarmantnoga mladog ugostitelja koji je uz ostale jastrebove pored prirodnih lepota bio jedno obeležja Zlatibora. Ostali su upamćeni Vojo Mulina, Drale Hejs, Kićo Krava, Mijo Dogac, Đura Pevač, Branko Čupo, Džambo, Stiv, Lofa, Krez i drugi šarmantni i hrabri momci, veliki zavodnici, koji su obeležili jedno vreme kad je Zlatibor postao značajno turističko odredište.

Imali su duha i nametljivo, reklo bi se simpatično, pravili društvo i osvajali srca mnogih lepih žena, za koje je zahvaljujući njima boravak na Zlatiboru ostajao nezaborav. Često su mu se one vraćale, a da ne nađu ono traženo, jer je neko drugi već popunio trenutnu prazninu, a za njih je svaki novi susret doprinosio da se onaj prethodni brzo zaboravi.

Tako su prolazila topla leta ili snežne zime sa puno uspomena na mlade i lude godine. Mnogo toga se promenilo, odrasle su generacije novih mladih ljudi sa drugačijim navikama, koji i kad bi to poželeli ne mogu biti slični onima o kojima su slušali, možda im se divili i zavideli. Bili su i ostali posebni u tom vremenu, zato su zalužili užičanstveni nezaborav.