
Prvo ću da vas upoznam sa kalama, zatim sa Ružom. Kale su predivni cvetovi koji mame uzdahe svojom gracioznošću. Užičani ih najviše poznaju u beloj boji mada ova divna biljka može biti u raznim bojama, a jednako lepo izgleda u kući i dvorištu. Kala u Grčkoj ima značajno mesto u mitologiji. Kod Rimljana simbolizuju lepotu, a u hrišćanstvu se vezuju za nevinost, vrlinu i čistotu. Mnogi u posebnim prilikama biraju upravo buket napravljen od kala. Poreklom su iz Afrike, ali rastu i u drugim tropskim klimatskim uslovima. Iako će vam na pamet možda prva pasti bela kala, ova biljka cveta u različitim bojama, od bele preko roze do bordo boje. Radi se o cvetu koji dugo traje i kada se odseče zbog čega je popularan deo cvetnih aranžmana, posebno kada su u pitanju venčanja.
Kale vole boravak na sunčanim mestima ili u polusenkama u toplijim podnebljima. U našim užičkim uslovima mogu se gajiti u plastenicima ali i kao sobna pa Ii dvorišna biljka. Rastu umereno brzo, često proizvodeći cvetove početkom ili sredinom leta. Cvetaju tokom cele sezone, Kale mogu biti otrovne za kućne ljubimce poput mačaka i pasa. Cvet kale sadrži rafide koji kod kućnih ljubimaca mogu izazvati zdravstvene probleme, od blažih do jako teških. U svakom slučaju, oni koji zasade kalu i dobro se brinu nagrada su egzotični, graciozni cvetovi dostupni u širokom spektru boja.

U Sevojnu živi Ruža, Ruža Đokić. Ona u plastenicima uzgaja kale. Veći deo barskog zemljišta svoga dvorišta Ruža je uspela da pretvori u pravi mali raj gde postoji samo miris i lepota belih kala. Šest godina ih uzgaja, neguje, brine i kale isporučuje zainteresovanima najviše cvećarama
Za Ruža i njenu ćerku Nevena bele kale su cvet najlepši među cvetovima, koji predstavlja simbol lepote i nežnosti, a počele su da je gaje sasvim slučajno a sada imaju dva plastenika ovih posebnih cvetova. Ruža se poverila novinarki Zvezdani Gligorijević: “Nema ništa lepše nego kada otvorite plastenik i zamiriše 2.000 kala. Kada moji unučići uđu ujutru u plastenik kažu mi – ‘baba, pa ti pričaš sa njima!’ I baš tako. Ujutru kada uđem u plastenik kažem im; ‘gde ste moje lepotice?’. Njihov miris i lepota daju mi snagu. Srela sam se ljudima iz Pančeva koji godinama gaje kale. Oni su bili oduševljeni proizvodnjom. U razgovoru sa njima svidela mi se ta ideja. Imali smo plac, koji je nekada bio bara, a u razgovoru sa njima shvatila sam da kala ‘hoće’ vodu. Od njih sam prvo kupila 300 lukovica, pa zatim 1.000. Terala sam sebe da ne odustajem. Lep je to posao i zadovoljstvo je raditi, ali nije lako kako to mnogi misle. Ja imam i jedan veliki problem, a to su puževi. Ako ne zatvorim plastenik oni uđu. Dešavalo se da uveče u 22h ćerka i ja pod baterijskim lampama skidamo puževe. Ovde je bara i ne može pužomor sve da očisti, jer čim se nakvasi on gubi dejstvo. Ujedno i skup je, a to su dodatni troškovi. Sada imam imam dva plastenika u kojima gajim kale. Kada ih ne razvozim, onda sam u plastenicima, koji moraju da se održavaju”.

I tako, dok Ruža i njena ćerka beru kale, skoro da se i ne vide u njima. Mogu porasti i do 160 cm.
“Sve je ovo lepo, ali najveći problem je naći tržište. Kada sam počela stavljala sam kale u automobil i od cvećare do cvećare u skoro sve gradove u Zlatiborskom okrugu. Sada ih razvozim u Užice, Požegu, Novu Varoš, Prijepolje, Priboj, Kosjerić, Ivanjicu. Uberem je kada se otvara cvet da bi bila sveža u cvećari. Takođe, uzgoj kala može da se kontroliše. Čim zavrnete vodu, ona prestaje da radi. Planiram da početkom juna zatvorim vodu, a onda malo kasnije da pustim, da bi ih imala u septembru i oktobru, jer će biti svadbi”, kaže Ruža među kalama, posebna Užičanka.