Selo Karan i u njemu užički najstariji spomenik kulture

3834
Pogled na Lužničku dolinu sa Metaljke
Pogled na Lužničku dolinu sa Metaljke

Karan je selo udaljeno od Užica 17 kilometara na putu Užice – Valjevo, preko Crnokose. Središte je Lužničke doline, najplodnije u užičkom kraju, poznatijim kao Župa Lužnica. Stanovništvo je uglavnom poreklom iz Crne Gore i Hercegovine, koje se tu naselilo tokom 19. veka. Prema popisu iz 1991, bilo je 666 stanovnika. Po popisu iz 2002. bilo je 582 stanovnika. Danas u Karanu živi u 162 domaćinstva oko 500 stanovnika. Seoska slava su Prve trojice. U Karanu postoji Zemljoradnička zadruga “Lužnička dolina”, osmogodišnja osnovna škola, pošta, poljoprivredna apoteka “Poljoekspres”. Devedesetih u selu je radio pogon Valjaonice bakra. Selo je od davnina poznato po proizvodnji dobre rakije šljivovice, kojom se bavi poljoprivredno dobro “Zlatna dolina” osnovano 2003. godine.

Lužnička dolina
Lužnička dolina

Najduže je to brdovito selo na obalama rečice Lužnice. Mesna zajednica Karan obuhvata selo Leliće sa zaseocima Brezov grad i Granica. Na teritoriji sela otkriveni su ostatci neolitskog naselja na arheološkom nalazištu Naplav. Istraživanja ostataka utvrđenja na mestu “Tavanica” potvrđuju da je ovde bilo naselje Rimljana.

Polja i pogled ka brdima severno od Karana
Polja i pogled ka brdima severno od Karana

Na sredini sela nalazi se najstariji očuvani srednjovekovni spomenik kulture u užičkoj opštini, Bela crkva karanska, središte duhovnog i kulturnog života kotline oko Lužnice. Crkva je posvećena Blagoveštenju. Podigao ju je, kao svoju zadužbinu, župan Petar (Brajan). U ranijoj literaturi je crkva datirana između 1332. i 1337. godine, ali se danas, nakon otkrića portreta mladog Uroša, njeno podizanje smešta između 1340. i 1342. godine. Samo mesto crkve je korišćeno kao kultno još u doba Rimljana, o čemu svedoči lapidarij sa rimskim nadgrobnim spomenicima u porti crkve. Arheološka istraživanja, obavljena 1975. godine, otkrila su u crkvi ktitorske grobove, a radovi na konzervaciji i restauraciji njene arhitekture i freskoslikarstva, obavljeni su 1980. godine.

Seosko domaćinstvo u Karanu
Seosko domaćinstvo u Karanu

Bela crkva Karanska se danas nalazi pod zaštitom Republike Srbije, kao spomenik kulture od velikog značaja. Sama građevina ima jednobrodnu osnovu sa tri traveja, iznad kojih se uzdiže kupola kružne osnove. Na istočnom kraju se nalazi polukružna oltarska apsida ispred koje je kameni ikonostas, dok je na suprotnom kraju, u 19. veku dozidan narteks. Oslikavanje unutrašnjosti crkve su najverovatnije radila dvojica slikara. Ktitorska kompozicija župana Brajana sa suprugom Strujom, sinom i tri ćerke prikazana je na zapadnom delu severnog zida, dok je nasuprot njih prikazana vladarska porodica (kralj Dušan sa Jelenom i maliim Urošem) i sveti Nemanjići (Simeon, Sava i Milutin). Dušanov lik na portretu ima njegove crte i podseća na one sa severnog zida narteksa crkve u Dečanima, dok je Jelena prikazana uopšteno. Pored njih, na zidovima su prikazane još neke istorijske ličnosti, kao i portreti drugih donatora crkve (u starijoj literaturi, pre tačnog datovanja crkve i identifikacije vladara, bilo je pretpostavki da su u pitanju Lazar sa Milicom i malim Stefanom). Od religijskih fresaka, u naosu su naslikani Veliki praznici, scene iz Starog zaveta i života Bogorodice, dok se u oltarskom delu nalaze predstave Poklonjenja arhijereja i Bogorodice sa anđelima.

Bela crkva karanska
Bela crkva karanska

Prilog:

Najstarije karanske porodice su:

Mirkovići i Ostojići su pod Granicom, došli iz crnogorskih Banjana. Ovde su došla dva brata sa dosta stada. Jedan od njih je popovao, a drugi trgovao. Od ove porodice istaklo se nekoliko popova i trgovaca i otišlo negde prema Jadru; ima ih ovde u Granici 26 kuća, slave Đurđevdan.
–Murići su došli ubrzo za prethodnima, naselili se na levu stranu reke. Predak današnjih Murića je iz istoimenog bratstva Murića u Drobnjacima. Murići su zauzeli zapadni, suncu uprti deo sela i duboko se uneli u Gostinicu; danas ih je 14 kuća, slave Đurđevdan.
–Guskići su iz Kremana, vredna vrlo žilava i preduzimljiva porodica; ima ih na visu iznad škole pod Metaljkom 11 kuća, slave Sv. Vrače.
–Batinići su od Banjana, iz sela Drpa, došli kao sveštenička porodica i odavde se selila; ima ih na desnoj strani sela – sredinom njegovom 12 kuća, slave Stevanjdan.

Rimski spomenici u porti Bele crkve
Rimski spomenici u porti Bele crkve

–Radojičići u Mirkovićima su došli iz Krive Rijeke kao zanatlije; Kovačevići u Granici su njihovi srodnici iz istog mesta; zanatlije onda i danas (kačari, drvodelje i kovači); ima ih 8 kuća, slave Alimpijevdan.
–Krsmanovići su u Batiljivima, doseljeni iz Stapara, ima ih 11 kuća, slave Nikoljdan.
–Markovići (Nestorovići) su u Granici, doseljeni od Pljevalja, došli kao radnici sa konjima i naselili se na vrhu sela. Vrlo žilava i plodna porodica, raseljava se, ima ih 14 kuća, slave Jovanjdan.
–Ćatići (Nikolići) su sa Ljubanja. Nekakva dečka, dobro pismena, Nikolicu dovedu Ostojići za seoskog ćatu, pa ga posle ožene svojom odivom i zadrže u selu; od njega je danas 4 kuće, slave Nikoljdan.
–Đurići su iz Zaovina i po dnu sela na desnoj strani, ima ih dve kuće, slave Đurđevdan.
–Veselinovići su iz Bioske, sada su u Batinićima, ima ih 6 kuća, slave Jovanjdan.
–Nikići su iz Nikojevića, ima ih 4 kuće, slave Nikoljdan.
–Aleksići su iz Banje, ima ih 6 kuća, slave Nikoljdan.
–Vranići su iz Vrana kod Skržuti, poveća zadruga, slave Ilindan.
–Pekići su iz istog mesta kao i prethodni, jedna kuća, slave Malu Gospojinu.
–Todorovići u Guskićima, jaka kuća doseljena iz Peula u Gostinici, slave Stevanjdan.
–Samardžići su iz Babina, ima ih dve kuće, slave Đurđevdan.
–Milentijevići su od gornjih sela, jedna kuća, slave Nikoljdan

Idila Lužničke doline, zaseok Tuk
Idila Lužničke doline, zaseok Tuk