Šta je uradio pisac monarhista, uvek lepo dočekan u Užicu?

1471

Romanom “Nož” je podelio javnost. Kasnije, pisac je narod izvukao na ulice. Ko nije bar jednom vikao: “Svi, svi, svi”, dizao tri prsta, vikao “Vuče, Vuče”, taj nije bio opozicionar devedesetih godina 20. veka. Iskreno je radio na pomirenju potomaka četnika i partizana.
Pisac Vuk Drašković je rekao u govoru, sa mitinga održanog u Nišu, 11. oktobra 1990. godine:
– “Hajde da zavirimo u budućnost. Da vidimo šta će biti, šta će se neizbežno dogoditi ako na izborima 9. decembra u sedlu ostanu komunisti? JNA će se raspasti, a srpska vojska, čujte me dobro, neće biti formirana. Ratovaćemo kriminalno i na sramotu tradicionalne časti našeg vojnika. Srpski režim će sve naše istine pretvoriti u neistine, svet će zaboraviti da smo postradali u Jasenovcu. Narod žrtva biće proglašen za naroda dželata. Svi će biti protiv nas, čak i Rusi, svet će nas izolovati. Igubićemo Prvi svetski rat i oba Balkanska rata, koje smo pre osam decenija dobili.”
Odvažno je poveo narod 9. marta od spomenika knjaza Mihaila u Beogradu. Godine 2011. je naglasio na RTS-u, u emisiji “Raspakivanje”:

Vuk Drašković, na fotografiji iz 1995, snimljenoj u užičkom pozorištu
Vuk Drašković, na fotografiji iz 1995, snimljenoj u užičkom pozorištu

– “Da ništa 9. marta 91.’ nisam rekao, nego ‘juriš’, dosta sam rekao za ceo život i ja sam na to ponosan. Što bi smo mi na to trošili vreme, ako narod neće, neće biti kraljevine, pogotovo ako prestolonaslednik neće. Ja imam sve istorijske razloge i sve činjenice da istrajem u superiornosti toga projekta”.
Da smo znali da verujemo piscu, sve bi bilo dugačije. Sada bi možda bili cenjena zemlja Evropske unije, ona “asimetrična federecija” o kojoj je pisao Miloševiću da je prihvati. U toj federaciji Srbija bi se razlikovala kao parlamentarna monarhija… Ne bi se dogodilo ovde ovoliko istorije, koja nas je sve prvenstveno unesrećila. Moramo naučiti da verujemo piscima, naročito piscima prorocima, onima koji umeju da sagledaju prošlost i budućnost.
I šta ako se umorio i povukao među knjige i nije više za “Svi, svi, svi”… Zaslužio je više nego mnogi drugi i ulicu, bistu, čitav bulevar. Te 1995, kada je promovisao knjigu u Užicu, lepo smo se družili na TV5 uz kafu i Vilijamovku.