Svi marš na ples, tada je manji mladalački bes

353

 

Moje pripovedanje hronologija o sedamdesetima ispunjena je i humorom onim bez sarkazma. Odajem priznanja onim posebnim važnim za Užice. Hronologija je neodvojiva je od muzike koju su zvoncare pratile u stopu.

Da, ne pišem ozbiljan portret sedamdesetih, jer one tada iz mog ugla veselog, mladog, rokerski i avanturistčki nastrojenog Užičanina nisu to nikako mogle ni biti.

Rokenrol, najuzbudljivija muzička revolucija, protresao je šezdesetih godina prošlog veka čitavu planetu i sedamdesetih pokrenuo kreativne tokove stvaralaca najrazličitijih umetničkih izraza. To je bilo nešto mnogo veće od mladalačkog poziva na ples, to je bio jasan stav otpora prema svetu ratnih pobednika, njihovih krutih pravila koje je trebalo menjati. Bio je to period najspontanijeg razvoja popularne muzike u živopisnoj slici mode u tom vremenu, ljubavi i optimizma. Odnos režima prema rok muzici sedamdesetih je bio u maniru Svi marš na ples tada je manj mladalački bes…

Rokenrol se šezdesetih godina u Jugoslaviji svirao na specifičan način. Ja sam taj period u Korenima YU roka kada sam ih pisao nazvao “Reproduktivni rok”. Do tada su grupe zvane skraćeno VIS najviše svirali tuđe, strane stvari i trudili se da ih što vernije odsviraju – to nisu bile obrade, to su bile kopije. A onda, početkom sedamdesetih, gotovo preko noći nastaje autorski rokenrol, a novinari emisije Veče uz radio nisu samo pratili jugoslovensku muzičku scenu, oni su je i stvarali.

Kako privatni prostori za snimanje nisu postojali, gotovo jedina mogućnost je bilo snimanje u studiju radio Beograda.

„Studio Šest je bio jedan od boljih studija u Jugoslaviji, a Nikola Karaklajić je obezbeđivao određenu količinu sati za rok grupe, da u njemu snimaju, U emisiji su predstavljani najnoviji snimci, među kojima je i album “Naši dani” zagrebačke Grupe 220, koji se smatra prvim jugoslovenskim rok albumom, iako na njemu nema pesme gde može da se prepozna neki rok rif.

Karaklajić je uticao na nastanak bendova poput YU grupe, Sa vremena na vreme, Pop Mašina, Zlatni dečaci, Porodična manufaktura crnog hleba i mnoge druge.

Emisija “Veće uz radio” je uticala na mlade Užičane sedamdesetih godina na njihov muzički ukus kao i na formiranje mnogih užičkih rok grupa. Sećam se da sam u diskoteci OK javno emitovao emisiju “Veće uz radio” koja je prenosila Zaječarsku gitarijadu na kojoj je nastupala užička grupa “Feniks”.