Ulica Kejska, danas Omladinska

1240
Omladinska, tj Kejska pedesetih
Omladinska, tj Kejska pedesetih

Evo nekoliko fotografija Omladinske, nekad “Kejska”, užičke ulice, na polovini pedesetih. Snimak sa Zabučja: Skroz levo “Žute zgrade”, srušene kad je građena Beogradska robna kuća.

Na samom keju u Omaldinskoj
Na samom keju u Omaldinskoj

Druga fotografija je snimljena od Drvenog mosta, koji je napravljen odmah posle rata umesto porušenog Aleksandrovog mosta Omladinske ulice. Levo prizemna bela zgrada, tadašnji Dom zdravlja. Zatim, pravo kuća Mila Lazovića, izgrađena 1936. godine. Sledeća moga đeda Vitomira Kovačevića, napravljena 1922. Dole prva predratna užička stambena zgrada “Železnička zgrada”, desno železnički most, a ispod njega čista Đetinjica.

Užice 1958.
Užice 1958.

Na trećoj fotografiji snimljenoj 1958, u Omladinskoj ulici je završena jedna od prvih posleratnih užičkih stambenih zgrada. Bila je predviđena za vojna lica, pa zato “Oficirska”. Pošto je bila u mom najbližem komšiluku, ja sam detinjstvo i prve godine rane mladosti proveo družeći se sa oficirskom decom. Tako smo Marinko Padovan, koji danas živi u Beogradu, na kraju pedesetih i šezdesetih bili drugarčići. U mom dvorištu smo imali dosta kučića, pa su me oni iz “Oficirske” zvali “Dragan od kučića”. Sagrađen je i “Dečiji dispanzer”, žute zgrade, benzinska pumpa. Izgrađen je Blok “C”, Dom JNA. Desno gore na fotografiji vidi se kako se gradi Šumarska škola -Tehnička škola, građena da bude “Šumarska”, pa su je tako i zvali. Potonula je oko pola metra po izgradnji i od njenog završavanja se odustalo. Govorilo se da se projktant ubio. Kada je gradnja mirovala nekoliko godina, osposobljena je i u njoj su obrazovani učitelji i tehničari. Napravljena je nova Učiteljska, i ova ostade samo “Tehnička”.

Drveni most umesto Aleksandrovog
Drveni most umesto Aleksandrovog

Na četvrtoj fotografiji se vidi nekadašnji drveni most, kao i mesto gde je ubrzo napravljena Jugopetrolova benzinska pumpa. Gradska biblioteka je bila tu na raskrsnici, u pre nacionalizacije kući opančara Subotića. Kasnije je preseljena u Sokolanu, a u Subotića kući bila je autobuska stanica sve do izgradnje nove.