Užička pesma Mila Majdova

2395
Izlog Majdojeve staklorezačke radnje
Izlog Majdojeve staklorezačke radnje

Povremeno bi posebni Užičani napisali pesmu o svom gradu. Pesme se razlikuju u opisu Užica u vremenu kada su pisane.

Mile Majdov u najboljim godinama
Mile Majdov u najboljim godinama

Mile Majdov, poznati užički zanatlija – staklorezac, uvek okrenut umetnosti. Njegova radnja, ma gde se nalazila u bilo kom delu centra Užica, bila je mala galerija slika, od onih koje je uramio, do onih koje je sam slikao. Svojevremeno, Mile je napisao nostalgičnu pesmu o Užicu u kojoj je opisao Užice svoje mladosti. U penziji, i ove 2018, čika Mile Majdov je aktivan u Klubu 3, u svom trećem dobu.

Majdov sa suprugom pleše u Gradskoj kavani
Majdov sa suprugom pleše u Gradskoj kavani

Ugriz nostalgije

Dok poslednji odsjaj sunca
U prozorskom oku gori,
Sa zidina Starog grada
Gledam kako sumrak pada
I Đetinju gde žubori.

U mislima ređam slike
Poput starih razglednica,
Vaskrsavam sve lepote
Nekadašnjega Užica!

Veličanstveni žubor reke
I vrbaci kraj obale,
K’o krajolik divne slike
što su muze naslikale!
Svuda pršte bistre kapi,
K’o latica behara
To Đetina rashlađuje
Svoje kupače kod Fikara!

Cvetne bašte i sokaci,
Popločane uske staze,
I mirisi jorgovana
Na Đetinju što silaze!

Ta lepota duh što hrani,
I plemenitim što ga čini
Treperi na Maloj brani,
Pri rasutoj mesečini,
Pored brane, na terasi
Kraj izvora bistrog vrela,
Ritmom sambe, rumbe i valcera
Talasaju mlada tela!

A birtije i kafane
Daju slike ovog mesta,
Ispred Drugog svetskog rata
Bilo ih je skoro dvesta!

Stari pekar panj stavio
Ispred radnje, svoje kuće,
Pa satarom razmahuje:
Hej narode ajd’ navali
Na pečenje s panja vruće!

I tako, eto- prođe leto
Led puteve kad okuje,
Blistaju se kao more,
Škripe sanke i bobovi
Što se spuštaju sa Pore.

Sa bobova koji jure,
S’ Bele zemlje i Sarića,
Odjekuje smeh razdragan
Devojaka i mladića!

Nekad stari dobri ćira
Škripi, brekće i klopara,
Sad ga eno u Begluku
Šepuri se i odmara.

Nema kuda da se krene
Skinuli mu usku prugu,
Pa mu pogled setno bludi,
Čas na sever, čas na jugu!

Sad nas gricka nostalgija
I ozbiljno smog nas guši.
Nema više Sokolane,
Jagodnjaka na Slanuši!

Al’ postoji uvek nada,
Biće bolje bar nekada!
Zato ne gubite nadu,
već se priklonite radu!

Kako te Užice voleo ne bi,
Kad odavno pripadam tebi!