Dok smo bili sa malo fiksnih i mobilnih spremiš sitno, čekaš u redu, razgovor ograničen na 3 minuta, da ubaciš ponovo a napolju ti pominju familiju… Imali smo patent, mesinganih pedeset dinara na kojima je probušena rupica i vezana struna. Kad završimo razgovor petobanka ne bi upala u telefon, pre toga bi je izvadili napolje. Isti patent smo koristili i u Domu JNA da bi igrali stoni fudbal…
Na fotografiji koju je snimio Stevan Vlajnić početkom sedamdesetih godina 20. veka je telefonska govornica preko puta Parčića na Glavnoj ulici . Nalazila se između dve trafike Politikine i Borbine iza je bilo dvorište “Žutih zgrada”, danas je tu zgrada koju zovemo “Robna kuća Beograd”.
Inače prve telefonske govornice su se pojavile 1901. u Beogradu, tridesetih godina u većem broju i ličile su na one koje se i danas mogu videti u Londonu. Treća fotografija je jedne beogradske iz tridesetih godina 20. Veka.
Naravno tu je i mesingana petobanka, velika lova za nas užičke klince iz šezdesetih godina 20. veka.

Владимиров ха ха коментар
Ova fotografija ne bi bila nešto specijalno zanimljva da nije komentara prijatelja Vlada. Na fotografiji je uobičajni nastup užičkih pionira na Trgu partizana šezdesetih godina

