Novembar 1969.

818

Novembar 1969.

Najuspešniji užički sportista 1969. godine, Slobodan Milivojević
Najuspešniji užički sportista 1969. godine, Slobodan Milivojević

Slovoslagač iz štamparije “Dimitrija Tucović” Slobodan Milivojević, cenjen kao jedan od najvredijih radnika, bio je prvi gluvonemi vozač ne samo u Užicu već u zapadnoj Srbiji. Sem toga u gradu je bio poznat kao dobar sportista na jedanestim svetskim sporskim igrama gluvih bio je u jugoslovenskoj reprezentaciji u tri atleske discipine a nastupio je i u košarkaškom timu. Ove 1969. Na Svetskim igrama gluvih i nagluvih u Beogradu Slobodan je igrao u rukometnoj reprezentaciji Jugoslavije koja je osvojila prvo mesto. Postigao najviše pogodaka a golmani su najviše zazirali od njega. Godine 1973. Svetske igre gluvih i nagluvih održane su u Malmeu u Švedskoj. Zbog svojih golgetrskih sposobnosti i prefinjene tehnike Slobodan je ponovo pozvan u najbolju selekciju. Jugoslovenska reprezentacija ponovo je osvojila prvo mesto u svetu i još jednu zlatnu medalju.Tada je Slobodan Milivojević rekao: -“Tamo su nas naročito bodrili jugoslovenski radnici naša najvrednija publika. Posle zlatne medalje nosili su nas na rukama, gostili nas u hotelima, u svojim stanovima, pevali naše pesme i igrali naše igre.”

Detalj panorame Užica snimljene 1969. godine
Detalj panorame Užica snimljene 1969. godine

Počela je izgradnja prvog solitera u u delu Užica zvanom “Aleksića most koji je bio namenjen tržištu. Predviđeno je da Soliter sa prizemljem i 6 spratova ima 50 jednosobnih, dvosobnih i trosobnih stanova, samoposlugu i prodavnicu name{taja i kućnih aparata. Na tom mestu su se do tada nalazile i radioninice GP. “4 juli” koje je bilo nosilac radova.

U Užicu se razovaralo o tome kako je u Čajetini uhapšen Vitomir Grujičić, blagajnik i komercijalista Direkcije za turizam i komunalne poslove na P. Vodama. Bio je optužen da je proneverio 4 miliona dinara u toku poslednje 3 godine. Čajetinci su se tada iznenadili. Sa godinama koje su dolazile sve su ih manje iznenadjivali slični “događaji”.

A u užičkom SUP-u se pričalo o nesvakidašnjim prijavama. Da je Dragoljub Jovanović sa Terazija iz zgrade br 11. kada je zahladnilo hteo da podloži peć, ali nikako nije moglo da povuče. Na kraju posle nekoliko sati je otkrio, da je njegov stanar, da bi mu napakostio začepio dimnjak… Kako su privedeni Radmila Stojanović i Milan Savić iz Aleksinca koji su u T. Užicu prodavali srećke koje je vadio hrčak, “Miš beli sreću deli”. Ovo je uzvik kojim su nekada Romi pozivali ljude da im se prorekne sudbina. Romi su išli sa hrčkom u kutiji koju su nosili oko vrata. U kutiji su bile ceduljice na kojoj su pisala ”proročanstva”. Kada bi Cigo gurnuo hrčka, on bi na osnovu uslovnog refleksa zagrizao jednu od ceduljica i ona bi postajala izbor sudbine onoga ko je platio za gatanje. Ranije je korišćen miš koji je zaista simbol sreće kod Roma, ali je njegova upotreba izbačena zbog toga što je odvratan nekim ljudima.

Pričalo se i o tome kako su dve ciganke prevarile Borivoja Veselinovića iz Zbojštice i Radu Obućinu iz Hercegovačke ulice kojima su gatale i uzele 450 novih dinara, a Radi Zlatan lančić, nešto garderobe i para.

U milicijskom izveštaju pisalo je kako su užičkom hipnotizeru Roku, inače trgovačkom putniku, ukrali auto. U Gradskoj kavani su se uz jutarnju kafu  šegačili užički boemi- kako je u toku noći nepoznati lopov “hipnotisao” Rokovu “zastavu 750”.

U Miliciji su se čudili razlogu zbog kojeg je u kafani na Beloj Zemlji je izbila tuča. Milan Prljević, Petar Simović, Franjo Skalin i Subinov Mitrović tukli su Vladimira Sekulića iz Mačkata. Razlog je bio taj što je Vladimir hteo da uključi televizor a Šoferi su bili protiv.

Ovog novembra dobilo je dozvolu 14 Užičana da može na Beloj zemlji da izgradi 14 vikedica. Do tada je bilo izgrađeno samo 5 vila i vikendica.

A onda su Užičani saznali da je u holu Učiteljske škole je otvoren novi kozmetički salon. Otvorila ga je Škola za kvalifikovane radnike “Radoje Marić”. Direktor škole Božo Kovačević je rekao da su u njihovom salonu cene nešto jeftinije nego u gradu. Što je najviše obradovalo užičke srednočkolce.

Novina je bila da je “Jugopetrol” podneo zahtev za gradnju benzinske pumpe na Terazijama. A da bi se rešila nestašica vode u gradu ipak je rešeno da se iskopa bunar u Turici.

Ovog novembra “Raketa” je proslavila 20 godina postojanja a Učiteljska škola 50 godina. Svečane sednice su održane u Domu JNA na kojoj je ispred preduzeća “Raketa” govorio direktor Todor Damljanović.

Kovač na samom početku karijere disko džokeja
Kovač na samom početku karijere disko džokeja

U bioskopskoj sali Doma JNA, počela je sa radom diskoteka “Faraon” koju su organizovali i vodili program Predrag Kovačević Kovač (moja malenkost) i Dragan Perović Rej uz pomoć mladoga glumca Nikole, Beograđanina, koji je te sezone nastupao u užičkom pozorištu. Nas dvojica smo birali muziku i najavljivali izvođače, a Nikola je pričao viceve, najaktuelniji su tada bili “fazoni” o deterdžentima “Prodiksan” i “Crni Bik”. Bili su to nedeljni matinei od 17 do 20 časova. Najčeši posetioci su bili gimnazijalci, srednjoškolci, dosta devojaka, većinom urbana omladina. Disko “kabina” je bila u ložama na balkonu bioskopske sale a igralo se ispred bine. Koristili smo ozvučenje od bioskopske aparature. Devojke su najviše volele pesme Bitlsa, dok smo mi forsirali Rolingstonse i pokušavali da emitujemo svetske hitove koje još nisu “skinule” užičkei~ke “električarske grupe”. Pomalo smo imitirali način vođenja programa MInimaksa, održano je šestest disko-matinea na kojima za tih mesecipo dana nije pojavio ni jedan “žestok momak” poznat po tučama na igrankama”, valjda im nije odgovaralo vreme kada je “Faraon” radio.

Rej je pisao ogromne plakate, po jedan pak papir za svako slovo i lepio na ogradu oko gradilišta bloka “Zlatibor”. Iznerviran što su mu stalno cepali plakate koje su bile mala umetnička dela, reši da se popne na skele i zalepi na nedovršenu zgradu na 5, 6 metara visine. Kada se popeo, jedna daska na skeli popusti i on dobro povredi nogu, tako da je morao da leži kući… Za to vreme glumac Nikola se vrati u Beograd. Ja počnem da se bavim drugim poslom, radom na rasveti na igrankama u Tehničkoj školi. I dalje sam želeo da se bavim poslom disko džokeja, koristio sam svaki slobodan trenutak da slušam muziku i način kako se to radi u svetu. Želeo sam da stvorim svoj originalan način vođenja programa u diskoteci i na radiju. Taj originalni način vođena programa moćiću da pokažem dve godine kasnije. Prvo u radio Kragujevcu, a zatim u užičkoj diskoteci Omladinskog kluba, na Radio Užicu.

Knjiga, roman, "Zolj" užičkog pisca i učitelja Miodraga Vergovića
Knjiga, roman, “Zolj” užičkog pisca i učitelja Miodraga Vergovića

Užičani su se 10. oktobra 1969. oduševili na premijeri pozorišnog komada “Oj Užice mali Carigrade”. Komad je rađen po romanu “Zolj” užičkog pisca I ućitelja Milana Vergovća. Do kraja ovog novembra komad je videlo 4.140 Užičana. Predstava je bila panorama užičle čaršije sa početka 20 veka a komad je rađen u dva čina.