Decembar 1961.godine (prvi deo)

985

Užice je bilo grad koji se naglo proširuje, svakoga dana su dolazili novi stanovnici iz okolnih sela, pa i dalje. Bilo je potrebno mnogo više školskog prostora. Kapaciteti objekata zdravstva nisu bili dovoljni. Oskudevalo sa vodom. Veliki broj ulica je bio u očajnom stanju. Iako su preduzeća dala mnoga sredstva, sve to nije bilo dovoljno. Morali su i građani da se uključe da bi se problemi rešavali, uveden je samodoprinos, da se urede ulice, da se poboljša vodosnadbevanje i poveća kapacitet u školstvu.

Tog decembra 1961. većina užičkih ulica je bila u katastrofalnom stanju
Tog decembra 1961. većina užičkih ulica je bila u katastrofalnom stanju

Posle godinu dana od zabrane da se u gradu ne drže svinje, držali su ih na skrovitim mestima. Isti su se pitali “zašto Bolnica i Prvi Partizan mogu da drže svinje u Krčagovu, a oni ne mogu“. Neki stanovnici koji su živeli van centra grada su tražili da im se uvede trofazna struja, ali im je rečeno da su daleko od centra. Oni su kometarisali kada treba da se uvede struja daleko su od centra, a kada su u pitanju svinje onda su blizu… Pričalo se da i ono malo seljaka koji nisu došli u grad, ako se nastavi sa poljoprivrednom proizvodnjom u gradu ostati bez posla.

Ovoga decembra 1961. godine u bioskopu Doma JNA su igrali filmovi: “Ne zaboravi me”, “Uspavana lepotica”, “Beli đavo”. Drugi bioskop “Zlatibor” nije radio, rušeni su objekti na kojima se nalazio, pripremano je otvaranje novog bioskopa “Partizan”.

Roko u filmu Dušana Makavejeva "Čovek nije tica"
Roko u filmu Dušana Makavejeva “Čovek nije tica”

U Užicu je proslavljeno dvadeset godina JNA. Istaknuto je da je armija učestvovala na izgradnji zemlje i dala privredi mnoge puteve, pruge, mostove i tunele. Da su pošumljavali, učestvovali u žetvi, da vojna industrija u Jugoslaviji čini značajan faktor jugoslovenske industrije. Da vojno zdravsto čini ogromne usluge stanovništvu. Da su vojnici spasli hiljade života, da je vojska za svoje potrebe izgradila 40.000 stanova… Da su domovi JNA značajni kulturni činioci u zemlji.

Tada se u Užicu se raspravljalo o tome da je ratni zločinac Ajman osuđen na smrt 15. decembra zbog zločina koje je učinio nad Jevrejima. Kako su snage UN zauzele glavni grad Katange Elizabetvil. Kako je Čombe ispred njih pobegao iz svoje rezidencije i kako se obratio da bi spasio glavu rimskom papi. Da je osoblje albanske ambasade, albanski studenti koji su tu studirali na zahtev vlade SSSR, napustilo Moskvu i kako je nekako u isto vreme iz Tirane Čekoslovačka povukla ambasadora.

Rokova knjiga "“Odvikavanje od pušenja/Odklanjanje umora i straha”
Rokova knjiga ““Odvikavanje od pušenja/Odklanjanje umora i straha”

Užičani su jednoglasno usvojili samodoprinos za vodovod i školu.

U zubnoj ambulanti u Užicu tada se nalazila sa leve strane Sokolane preko ulice koja je izlazila na zlatiborski put. U jednoj brvnari koja je bila farbana u zeleno, pacijent Branislav Đorđević i zubar Zoran Cicvarić pozvali su hipnotizera Slobodana Ćirkovića Roka, da pomogne plašljivome Branislavu da izvadi zub. Kada je Roko izbrojao do tri, Branislav se probudio, osmehnuo se i protegao na stolici. Pogled mu se zaustavio na dr Cicvariću. Jeste vi zubar? Da. Jeste li izvadili zub? Jesam. Pacijent je prešao rukom preko obraza, čudeći se, kao da ne veruje. Boli li vas sada? Ne. Osećam se isto onako i još bolje, nego kada sam došao ovde. Bol nisam osetio uopšte…

Inače, Slobodan Ćirković Roko bio je užički zet (oženjen Mirom Lojanica – Ćirković, danas predsednicom užičkog Kola srpskih sestara), inače po zanimanju trgovački putnik. U to vreme jedan od najpoznatijih hipnotizera u Jugoslaviji. Igrao je u filmu Dušana Makavejeva “Čovek nije tica“1965. godine. 1972. je objavio knjigu “Odvikavanje od pušenja/Odklanjanje umora i straha”, održao bezbrojne prestave hipnoze po celoj Jugoslaviji. U Užicu je nastupao šezdesetih i sedamdesetih uvek pred punom salom bioskopa “Partizan”. Bio je u to vreme jedan od najpoznatijih ljudi koji su živeli u Užicu u celoj zemlji.

Društveni dom kada se u njega uselila redakcija "Vesti"
Društveni dom kada se u njega uselila redakcija “Vesti”

U “Vestima” je štampano obaveštenje:
“Obaveštavamo preduzeća i ustanove, saradnike i čitaoce da smo se preselili u nove prostorije u društvenom domu na Trgu partizana. Novinska ustanova Vesti.”

U Radničkom domu u Sevojnu radio je Radio klub koji je tokom ove godine održao 2 200 veza. Zvali su ih “Ambasadori dobre volje”. Klub je organizovao i kurs “o primeni tehničkih uređaja u domaćinstvu”, za šta je među stanovništvom vladalo veliko interesovanje. Sredstva za rad kluba je obezbeđivao Fabrički odbor sindikata Valjonice bakra.