I užički Stari grad ima lagume

1719
Ulaz u lagum ispod Starog grada
Ulaz u lagum ispod Starog grada

Lagum je mesto tame. Ova turska reč i u našem jeziku predstavlja podzemni prolaz, a datira još iz srednjeg veka, kada je podrazumevao podzemni prolaz van njegovih zidina. U širem značenju pojma, lagum predstavlja bilo kakav podzemni prolaz stvoren od strane čoveka. Lagumi su predstavljali veštačke pećine koje su pravili Cincari, najstručniji u tim radovima, i te pećine su nazivali – goge. Lagum se koristio kao skladište ratne opreme, prostor za snabdevanje vodom, za skrivanje stanovništva od neprijatelja i sl. Lagume su imali svi veći utvrđeni gradovi u srednjem veku. Kakvi su lagumi našeg užičkog Staroga grada?

Izgled donižon kule kad bude završena
Izgled donižon kule kad bude završena

Da krenem prvo od onoga nad zemljom, pre stenom, što se tiče užičke tvrđave. Njena osnova je prilagođena reljefu, prati osnovu terena. Na najvišoj tački te ogromne stene pre grebena, na kome se tvrđava nalazi se manji deo tvrđave, koji je bio odlično utvrđen donižon kulom. Niži deo grada opasuju zidovi koji se spuštaju ivicom grbena sve do Đetinje, do “Vodene kule”. Iz nje su se oni koji su tu gospodarili snadbevali vodom.

Ulaz u tvrđavu je bio na njenoj severozapadnoj strani. Južno od ulaza u unutrašnjosti utvrđenog podgrađa, nalaze se ostaci laguma. To su dve u stenu ulesane i ukopane prostorije, koje su međusobno povezane i služile kao sklonište stanovnika, a kasnije kao magcin za municiju i barut.

Rekonstrukcija Staroga grada
Rekonstrukcija Staroga grada

Generacije Užičana koji su tek izašli iz dečačkog doba su pripovedali međusobno razne misterije. Stariji koji su već bili istraživali, inspirisani romanima Žila Verna i Konona Dojla, pričali su obično četrnestogodišnjacima, o tajnama laguma Staroga grada. Iako su te priče bile dobro začinjene strahom sa kolena na koleno, užički momčići, oni iz starijih razreda osnovne škole i mlađih srednjih škola, prvenstveno iz Gimnazije, odvažili bi se da krenu u istraživanje “tajanstvenih laguma” užičke tvrđave.

Jedno nedeljno popodne, davne 1967. godine, i mi momčići sa Lipe, nas trojica sa tek navršenih 15 godine iz Omladinske ulice i Bloka “C”, snabdeveni svećom, šibicama, sekiricom, parčetom krede, pronašli smo ulaz u podzemlje Staroga grada. Stegnuta srca krenuli smo u tu mračnu pećinu. Otkrili smo da je povezana sa drugom, da su obe vlažne i pune nekih žvrljotina po zidovima, izmeta uz ulaze… Taj prvi susret sa podzemljem Starog grada ostao mi je u živom sećanju, i dan danas mislim da je prolazak kroz te lagume interesantniji uz žutu treptavu svetlost sveća i miris voska, nego sa ovim danas tehnološki naprednim baterijskim lampama, više ručnim reflektorima.

Rekonstrukcija Staroga grada
Rekonstrukcija Staroga grada

A šta smo mi pričali kasnije tu u parčiću ispred Oficirske zgrade u Omladinskoj i kraj Dečijeg dispanzera? Otprilike ta priča je išla na ovaj način:
– Taman da izađemo iz mraka laguma, kada se u najmračnijem uglu nešto skerga i iskomeša. Ugledamo ispred sebe čoveka u nekoj starinskoj dronjavoj odori. Podigosmo sveće prema njemu, kad ono živa kost i koža, a oči mu usahle, crvene, krvave, jedva vire ispod čupavih obrva. Pita, šta hoćemo. Uglas rekosmo, kao da smo odjednom poludeli. On se onda okrete i pokaza da ga sledimo kroz jedan prolaz kojeg ranije nije bilo. Uđosmo u neku prostoriju iz koje su vodile kamene stepenice u dubinu. ‘Lagum’ – progovori ovaj, i pokaza rukom u mrak. Naredi da ugasimo svetlo, svetlo mu je smetalo.

Rekonstrukcija Staroga grada
Rekonstrukcija Staroga grada

Ugasismo sveće, počeše strahote. Oči mu sijaju i osvatljavaju silazak stepenicama. Sišli smo u hodnik gde smo jedva disali. Pod blatnjav, oko naših nogu trče veliki pacovi, veće nisam video, cijuču nesnošljivo. Po zidovima vise okačeni ljudski kosturi, na nekima još raspadnuta odela. Pakao, strahota – povikah da hoću da se vratim. Stravični me prostreli očima, osetih ogromnu opasnost od spodobe. Ćutke sam zastao i krenuo nazad. A onda čuh jezive krike. Mozak me zabole od neljudskih urlika i straha. U meni se nešto dogodilo, strčak dole, nazad u lagum. Strašno! Obojica su bila okačena o kameni zid laguma i probodena usijanim bodežom kroz pupak. Meso se još pušilo i osećao se strašan smrad.

Kako vreme prolazi Stari užički grad sve je manje tajnstven i sve je lepši. Užice preko njega otvara svoju kapiju turistima.