Jul 1978.

444
Na “Partizanskim vodama” 1978. godine
Na “Partizanskim vodama” 1978. godine

Ove godine je zakasnilo leto pa su okasnili i turisti na Zlatiboru. Turisti su navalili tokom druge polovine jula. tako da je krajem jula je ovde boravilo nekoliko hiljada turista. Na Zlatiboru je odavno bilo sagrađeno nekoliko hotelskih objekata sa 820 ležaja, apartmanima dansing-barom, kuglanom, salama za razonodu, saunom. Urađene su do tada i trim staze, izgrađen manji bazen u hotelu “Palisad”.

. Zavod Čigota na “Vodama”
. Zavod Čigota na “Vodama”

U Zavodu današnjoj “Čigoti” su u sve sobe bili uvedeni telefoni, koje su raspolagale sa 230 ležaja. Mnogi su govorili da je hrana u restoranu “Rujno” izvrsna, da je veoma dobra usluga u “Narcisu”, atraktivan je bio i “Zlatan bor”, bogata i mirna “Sloboda”. I ovo leto je imalo svoje stare objekte da gostima bude komotnije Pošta, telefoni, kiosci za štampom i duvanom, turistička agencija, bife “Jezero” ambulanta, prodavnica novina, pijaca. Turistička organizacija je nabavila mali autobus mercedes namenjen za izlete.

Tada je na Zlatiboru bilo hilljadu vila i vikendica pejzaž je i dalje uptpunjavalo jezerce izgrađeno prvih dana posle rata i novo akumulaciono jezero na Rzavu blizu Ribnice. Na svakom mestu moglo se kampovati, spavati, trčati, slušati cvrčka i cvrkut ptica. Centar Zlatiboro je još uvek ličio na planinski turistički centar nije bilo divljih naselaja i deponija đubreta. Naravno, nije Zlatibor samo Nekada Kuluševac, onda Partizanske Vode danas, Kraljeve Vode.

Šta se tog jula 1978. događalo u selu Šljivovici? Ipak, prvo da napomenem da je to posebno selo, jedinstveno koje je dobilo ime po rakiji koja se tu vekovima priprema od posebne vrste šljiva naročito za ljubitelje rakija. Njihova čuvena šljivovica zauzima posebno mesto na listi. Vrsta rakije koja se sprema od posebnih vrsta šljive, zato verovatno nigde nema takav ukus kakav ima u selu koje nosi naziv po popularnom piću. U selu Šljivovica gotovo da nema gazdinstva koje se ne bavi proizvodnjom rakije, što i ne čudi, ako se zna podatak da gotovo 70% prinosa šljive na godišnjem nivou u našoj zemlji, što je oko 425.000 tona odlazi na proizvodnju Šljivovice. U šljivovici Skoro 70% prinosa šljive koristi se za proizvodnju šljivovice, gde se “svežina” čuva u hrastovim burićima. Posle prve destilacije dobija se meka rakija, a nakon druge takozvana prepečenica. Za konzumaciju se koristi ova druga, koja se inače služi i prodaje širom sveta, dok se ova prva koristi za pripremu vruće rakije. U mekoj rakiji se nalazi tek oko 5% alkohola, dok kod prepečenice ide od 40%, pa sve do vrtoglavih 70%, pa ne čudi što Užičani vole da kažu da “udara” u glavu.

Šljivovica u Šljivovici
Šljivovica u Šljivovici

“Šljivovica pomenut se mora,

malo selo ispod Zlatibora,

Svoje ime od starina nosi

Tradicijom svuda se ponosi.

Zato nikom neko čudo nije

što se u njoj uvek dosta pije.

Selo nema ni hotel ni plažu,

al, je važno – komšije se slažu,

kad su trezni, često skupa piju,

a uz piće često se pobiju…”

Pevalo se u seoskoj kafani kada je u šezdeset dvorišta zaseoka “Rosulje”, mesne zajnice Šljivovica ovoga jula stigla trofazna struja. Tako da su bojleri, frižideri, televizori, električni šporeti postali nezaobilazni u svakom domaćinstvu ovom pasivnom zlatiborskom selu. Nije bilo lako dovesti struju pričao je Dimitrije Stanković čije je dvorišete dok su trajali radovi bilo skladište Elektrodistribucije. “Linija je sigurno jedna od najmodernijih u ovom kraju, duga 6,5 kilometra, sa 143 betonska stuba i žicom od 50 kvadrata, stajala je 16 miliona. Jedan broj domaćinstava je je imao struju i pre toga, ali šta vredi kada se sa sijalicom od 200 vati nisu mogle da se čitaju novine… A Šljivovica se sve više razvija. Danas svako domaćinstvo ima uvedenu izvorsku vodu, grade se i putevi, pa zašto i mi nebi razvijali seoski turizam za koje imamo inzvaredne uslove”.

I tada je Šljivovica bila lepo mesto. Leti, kad Braneško polje zaposedne “plašće”, pa čobani isteraju svoja nepregledna stada, momci zaigraju fudbal, i bacaju kamena sa ramena, i kose velike travnate livade. Na drugoj strani vojska, došla iz svih krajeva zemlje da grade put Sušica – Kremna. A evo kako su novinari vesti M. Zečić i S. Tijanić pisali o ovim radovima:

– Deonica od Sušice do Šljivovice napadnuta je na celom frontu. Mehanizacija i vojska pritisli Braneško polje, okupirali najznačajnije “kote” i – napreduju. Nezadrživo. Od prašine se teško vide, od buke motora i kompresora gotovo nečuju, tako od jutra do večeri, od 6 do 20 časova, svakog dana, momci preplanuli od Julskog sunca. Kao od šale rukuju moćnim mašinama, vešto nižu kubike i metre. A rekordi padaju, norme se prebacuju. Put od Sušise do šljivovice biće veza dva magistralna pravca prema moru – onog prema Zlatiboru i Titograda i onog preko Tjentišta do Dubrovnika…

Jednog julskog jutra se Užicu čulo se da je umro je Milosav Krstonić Tršo dopisnik politike iz Užica. Tršo je stanovao u kuli, na Trgu, bio veoma aktivan u društvenom životu grada i u sportskim organizacijama najviše u atletici. Rođen je 1927. godine u Milićevom selu, završio Užicu gimnaziju a pravni fakultet u Beogradu 1953. otada je radio kao sudija Sredskog suda u Užicu. Još kada je bavio pravom je počeo da piše za “Borbu” pa za “Večernje novosti”, 1976. prelazi u “Politiku” i bavi se samo novinarstvom.

Na Kraju ovoga jula Užice je ostalo bez još jednog svog poznatog građanina, Dragoljuba, Dragana Subotića poznatog bravara sina još poznatijega užičkog majstora Milenka. Dragan je imao kada je umro samo 43. godine. Svima je bio poznat pio svojim Bravarskim i limarskim, strugarskim i drgim zanatskim umećima. Sećam se, Dragana Subotića kao finog građanski vaspitanog, druželjubivog čoveka, komšije koji je ima o izuzetnu porodicu. Metalsku tradiciju Subotić je nastavio devedesetih godina njegov sin Borko Suboti

Poslednja postava Brolovih "Era”- Brole, Lokner, Zare, Bore
Poslednja postava Brolovih “Era”- Brole, Lokner, Zare, Bore

Poznati užički nastavnik muzike Miloš Broćić od rijatelja zvani Brole, još poznatiji po “ Brolovim erama” pop grupi koju je oformio daleke 1961. kada je izgrađen Trg.. Ovih godina u drugoj polovini sedamdesetih gdoina je u “Erama” su sa Brolom svirali Zoran Antonijević Lokner – sa saksofonom, Zrnjo poznatiji kao Zare od poznate porodice (Zrnjova vodenica) je svirao gitaru, već legenda užičke popularne muzike Bore Miajlović. Ova postava “Etra” svirala je četiri godine u Užicu I na Zlatiboru.