Februar 1974.

587

Iza pošte (one koju sruši NATO) na Trgu, preko ulice počelo je iskopavanje temelja za novu poštansku zgradu. Poslovni prostor u tadašnjoj zgradi je bio nedovoljan da bi mogao da udovolji modernijem poštanskom saobraćaju u užičkom kraju. Radove je izvodio G.P. “Zlatibor”.

“Bioktoš je otvorio novu cvećaru na raskrsnici kod pozorišta. Za to vreme prodavnica je bila lepo uređena, imala je veliki izbor saksiskog cveća.

Tadašnja direktorka bioskopa “Partizan” Olivera Stojić – tetka Vera, postarala se već u toku februara da se u užičkom bioskopu prikažu dva filma sa “Fest – a 74”, “Grad Izobilja” i “Suzan Džeremi”, tako smo mi Užičani gledali filmove pre nego su prikazani na Festu. Posle ova dva filma smo gledali i Hičkokov film “Frenzi”, “Fra Djavolo”, “Tri supermena”, pa je posle toga je bilo veče hipnoze Slobodana Čirkovića – Roka, pa veče pevača Bebe Selimović, Tome Zdravkovića, Slobodana Muline i Usnije Redžepove. Za svakog po nešto.

Užičani su sa pijatetom ispratili voz ćiru
Užičani su sa pijatetom ispratili voz ćiru

Sala Društvenog doma železničara, nalazila se u produžetku stare železničke stanice, bila je mala da primi sve koji su želeli da prisustvuju razgovorima o ukidanju voza “ćire” od 1. marta. Tu su bli prisutni Mileta Ješić, Velimir Dogandžić, Radovan Karajičić, Stanka Laković, Dobrivoje Pejić, najznačajniji užički političari i funkcioneri sa železnice Đorđe Strižak direktor ŽTP Beograd i direktor Direkcije za izgradnju pruge Beograd – Bar, Gavro Martić. Čitava tri sata su predstavnici 636 radnika koji ukidanjem ove pruge ostati bez posla. Najviše su diskutovali radnici i građani dela pruge Užice – Dobrun koji su govorili o zamiranju sela posle ukidanja ove deonice. Direktor Đorđe Strižek je rekao da ŽTP Beograd ne može da prihvati obavezu da se odloži izgradnja pruge Beograd – Bar kao i da prihvate obavezu izdržavanja nerentabilnih pruga. Direktor Gavro Martić je izjavio da se Pruga Beograd – Bar gradi već 20 godina i da je se i kad je počela gradnja znalo da neće više biti pruga uskog koloseka. Predstavnici mesnih zajednica sa područja Kremana govorili su o problemu prevoza građana ako dođe do ukidanja pruge. Vladislavu Đokoviću čak nisu dali da produži da govori o lošem stanju pruge… Na kraju je uzeo reč predsednik užičke opštine Velimir Dogandžić: “Mi o ovom pitanju razgovaramo od 1968. godine i sada se ne može govoriti o inenađenju što se pruga ukida, već jedino o samom roku, dali je to trebalo da bude 1. mart ili neki drugi datum.”

Nismo protiv jezera i brane.

Al’ smo zato da “ćira” ostane.

Da nam živi naš garvi “ćira”,

Kroz Jatare nek nam dugo svira.

On će biti naša lepotica,

iako je garvoga lica.

Pevao je guslar iz Kremana Milan Đurić.

Sutradan su funkcioneri na železnici Đorđe Srižek i Gavro Martić posetili su ekipu filma ‘Užička republika’ i interesovali se dokle se stiglo sa snimanjem u ‘Sokolani’, jer su počeli radovi na tom delu pruge i da samo čekaju završetak snimanja pa da ruše zgradu. Žika Mitrović je rekao da imaju da snime još nekoliko scena i da je “Sokolana” onda spremna za rušenje. Većina Užičana nikako nije bila da se ova vredna zgrada sruši ali su govorili i da ‘sila Boga ne moli’…

Užički pisac Zoran Jeremić Jare pisao je jednom prilikom: “Bolji poznavaoci žanra tvrde da kada bi se akteri filmske ratne epopeje ‘Užička republika’, za koju je početkom sedamdesetih godina živeo čitav grad, presvukli iz partizanskih i četničkih u odežde kaubojske i indijanske, te da se u okružnim atarima tih godina zateklo više konja a manje tenkova, pa i manjak kupleraja nekako bi se nadomestio, reditelj Žika Mitrović mogao bi rame uz rame da stoji sa Džonom Fordom ili bilo kojim drugim klasikom vesterna. Uostalom, i na samoupravni socijalizam možemo gledati kao na čistu žanrovsku stvar. A možda je zaista moglo sve da se završi u holivudskom stilu, jer prvobitna namera producenta bila je da se u filmu nađu zvezde svetskog kalibra: Šon Koneri, Pol Njumen, Iv Montan, Džejn Fonda, Džuli Kristi, Širli Meklejn, Katrin Danev… Deo opreme – uniforme, šlemovi, oružje – stigao je iz fundusa ‘Sutjeske’. Gde bi nam bio kraj da je Šon Koneri igrao Tita, a Iv Montan četničkog majora Kostu!

Posle snimanja filma scene priredbe filma Užička republika Sokolana je srušena
Posle snimanja filma scene priredbe filma Užička republika Sokolana je srušena

Bilo kako bilo, kada se ona motorizovana nemačka kolona na početku filma spusti sa Carine na Rakijski pijac, pa iz tenka proviri Švaba, pa baci pogled na vlažne ulice i fasade stare Slanuše i Lukinu pekaru, nekako zaboravimo da je reč o filmu. Majstor fotografije kao da je rođen u Užicu. Zna nijansu božje ždrake koja pada na varoš. Možda je upravo te kadrove snimao Mitrovićev asistent Goran Marković. On je, u to vreme i kao užički zet, često merio dužinu senke na glavnim i sporednim štraftama grada. a sa Žikom Mitrovićem proveo je desetak meseci, od početka leta 1973. do kasne zime 1974. godine, u pripremi i na snimanju Užičke republike. To su, kako će jednom reći, bile njegove “postdiplomske studije”.

Zbog nedostatka struje Užicu se pojavio problem i nedostatka vode, pumpe koje su izbacivale vodu do rezervoara zbog izbacivanja vazduha koji se pojavi u cevovodu kada nestane struje.

A onda je 21. februara Skupština SFRJ donijela novi Ustav koji je bio na snazi do raspada države, najduži ustav na svijetu. U “Vestima” je pisalo: “Proglašavanjem novog Ustava Socijalističke Federativne Republike Jugoslavije, prvi put u storiji ludskoga društva radni ljudi, socijalističke nesvrstane isamoupravne Jugoslavije, dobil su pravo da sami upravljaju svojm radom. (Tako je započelo doba Samouprvnog socijalizma). Konačno su ostvareni ciljevi dugogodišnje borbe i u ustavu je zapisano: ‘doslednije ćemo ostvarivati samoupravne odnose, odlučivati o svim društvenim pitanjima. Dominatna uloga radnika, produbljivanje ravnopravnosti naroda i narodnosti, jačanje samostalnosti i odgovornosti republika i pokrajina za još brži razvoj jugoslovenske zajednice, samo je nastavak naše socijalističke revolucije”. Po novom ustavu Savezna skupština dvodomna, sa delegatskim umesto poslaničkog sistema; u Saveznom veću po 30 delegata iz svake republike i po 20 iz pokrajina, Veće republika i pokrajina po 12 delegata republičkih i po osam delegata pokrajinskih skupština. Predsedništvo SFRJ ima 8 članova (po jedan iz 6 republika i 2 pokrajine) + Tito kao Predsednik Republike. Predviđeno osnivanje samoupravnih interesnih zajednica. Narednih dana doneti su i novi ustavi republika i pokrajina – pokrajine ranije imale statute, istovremeno su deo Srbije i konstitutivni delovi federacije, imaju zakonodavnu, izvršnu i sudsku vlast. Naravno, bilo je i onih koji su govorili da ovaj ustav ne valja, da srpski narod polako gubi svoj uticaj da manjine ne mogu imati tolika prava, da se samoupravljanje nikako ne uklapa u svetsku ekonomiju… Oni su većinom izbacivani iz preduzeća, partije čak su i zatvarani a oni najzagriženiji postajali su disidenti.

U to vreme što se tiče pop muzike Postojao je slogan da je Bijelo dugme prodavalo više ploča nego što je tada bilo u Jugoslaviji gramofona. Ali tiražniji od Dugmeta su bili zabavnjaci. Najtiražnija pevačica bila je Neda Ukraden sa konstantno velikom prodajom ploča. Njen kompozitor Đorđe Novković je u šali rekao: “Čuj, oficirskih i policijskih žena ima oko 400.000 i sve one kupuju Nedine ploče.” To su bile žene koje su u Nedi videle sebe i Novković im je kroz njene pesme slao poruke. Naravno da je po prodaji tu i Zdravko Čolić. Pametna ekipa uz Čolu je odmah shvatila da je on nova zvezda velikog formata. Mogao je imidžom i pevanjem da parira svetskim zvezdama. Dao je uljudnost i pristojnost koju je ovo vreme tražilo, sad bi nam trebao neko takav, u to vreme svaka Užička mama bi dala ćerku Čoli. Bio je drag, odlično je izgledao i pevao.

Amaterski snimak tima Partizana na 54 derbiju u trenutku kada su izašli na teren
Amaterski snimak tima Partizana na 54 derbiju u trenutku kada su izašli na teren

Ovog marta što se tiče fudbala i Užicu je bio najvažniji 54. večiti derbi između Zvezde i Partizana. Preko hiljadu Užičana je otputovalo u Beograd 17. marta 1974. godine, na ovu utakmicu u 21. kolu Prve savezne lige za sezonu 1973/74. Pre ove utakmice, ni Partizan ni Crvena zvezda nisu više imali šanse za osvajanje šampionske titule. Partizan je bio na devetom, a Zvezda na petom mestu tabele, a vodeći je bio Hajduk, sa svojom čuvenom generacijom. U najboljem slučaju, derbi je, osim međusobnog prestiža, bio bitan jedino da se pokuša izboriti prolazak na mesto koje vodi u Kup UEFA. I pored toga, na tribinama Stadiona JNA sakupilo se oko 55.000 gledalaca! Amaterska fotografija koju prilažem snimljena neposredno pred početak utakmice, jasno pokazuje koji sastav Partizana je istrčao na teren. Gore su Bjeković, Milić, užičko čedo Antić, Golac, Budišić i Bošković, tu je i rezervni golman Istatov, a u donjem redu su Živaljević, Bora Đorđević, Pejović, Vukotić i Cvetković. Ovaj jubilarni 54 derbi se završio pobedom Partizana na opšte zadovoljstvo brojnih užičkih navijača prisutnih na stadionu JNA u Beogradu.

Antara sa brčićima 1974. godina u dresu Partizana
Antara sa brčićima 1974. godina u dresu Partizana

A našeg užičkog Antaru u Partizanu uzima Radmilo Ivančević i pravi profil mladića iz Užica što je terao kosu kao Bitlsi, a loptu po uzoru na omiljenog mu Omara Sivorija. Danas bi treneri rekli “all round” igrač. Pokrivao je sve. Samo što nije branio, „Bio je svuda, od desnog beka do levog krila. Treneri ga pomerali. On svugde stizao. Čim je došao iz Slobode odmah se ustalio u timu, pokazao kvalitet. Jedino što u tadašnjoj Jugoslaviji nije pokazao kakav je igrač, možda baš zbog čestih promena pozicije.Video: https://www.youtube.com/watch?v=B1szfAEBmwM ( poslednji filmski snimak ali i jedinstveni sale u “Sokolani “, nakon čega je zgrada srušena