Kako je u Užicu slavljen Prvi maj

1898
Prvomajska proslava u Adi 1927.
Prvomajska proslava u Adi 1927.

Ta tradicija je započela kada je ustanovljen Međunarodni praznik rada, simbol internacionale i solidarnosti radničke klase, kojom se obeležavaju prve demonstracije radnika u Čikagu 1886. godine. Tada su u borbi za osmočasovno radno vreme, zaštitu dece-radnika i žena u sukobu sa policijom demostranti imali dosta poginulih.

Užičani su prvi put proslavili Prvi maj 1897. godine. Zborno mesto je bila kafana Miladina Radovića, gde se okupilo 60 radnika iz Radničkog društva. Nosili su crvenu zastavu, otpevali radničku himnu, krenuli kroz Užice preko Dovarja ka Adi. Tu su proslavili, igralo se radničko kolo, pevalo se, muzika je neprestano svirala Radničku himnu, na travi je poslužen ručak. Učesnici ove prve užičke radničke proslave kasnije su se preselili na Livadak i tu slavili do kasno u noć uz logorsku vatru.

Užičani na Đurćevdanskom uranku u Adi
Užičani na Đurćevdanskom uranku u Adi

Vremenom se pravi smisao obeležavanja Prvog maja sasvim zaboravio, gubeći prvobitnu ideju i svrhu, pretvarajući se u državni praznik sa pratećim manifestacijama, urancima, paradama na kojima su slavljene radne pobede i veličana odbrambena moć armije, uz obavezno dodeljivanje raznih odličja za postignute uspehe da bi se danas izgubilo puno toga, a Prvi maj praznovao kao dan produženog vikenda. Taj nekada slavljeni praznik rada za mnoge, koji su na prinudnim odsustvima, je kao i svaki drugi neradni dan, a o radnim pobedama nepristojno je i govoriti.

Umesto priprema za demonstracije kako bi se izborila veća prava za radnike, u zemljama socijalizma, gde je prema usađenom shvatanju radnička klasa na vlasti i ima sva prava, uglavnom su vršene pripreme za proslavu. Danima su u radnim kolektivima i drugim mestima pravljene makete koje su sibolizovale uspehe i radne pobede, u školama nastavnici i profesori fiskulturnici pripremali su omladinu i pionire za sletske vežbe , Armija vojne parade, zemljoradnici prikazivali plodove zemlje i svoga rada, a i najmanja deca su učestvovala kako bi se proslavio praznik rada.

Atmosfera u Užicu tokom prvomajskog praznika 1945.
Atmosfera u Užicu tokom prvomajskog praznika 1945.

U Užicu je posleratna prvomajska proslava počinjala tako što su uoči samog praznika paljene prvomajske vatre na svim brdima koja su okruživala Užice. Zalazak sunca uveče uoči prvog maja bio je znak druidima da na vrhu najbližeg brda pale velike vatre u čast Brigit, keltske boginje vatre. Do srednjeg veka te vatre paljene su u svakom selu, jer se verovalo da leče i donose plodnost, a u zabačenim krajevima poznatim po keltskom nasleđu, ovaj običaj je preuziman kroz vekove, pa je tako stigao i do tradicije proslave prvomajskog praznika. U Užicu su se ekipe iz raznih delova grada trudili da njihova vatra bude najveća, pa su danima na veliku gomilu dovlačili stare auto gume, sečeno šiblje kleka, granje i sve što može da gori.

Krcun govori na prvomajskom uranku na Beloj zemlji 1948.
Krcun govori na prvomajskom uranku na Beloj zemlji 1948.

Dovarjaši su za svoju vatru koristili stare vence, pa čak i polomljene krstove sa grobalja, pa je plamen njihove vatre dosezao najveću visinu, ali je bio kratkotrajan. Vatra na vrhu Starog grada podsećala me je na probuđeni vulkan, iz čijeg grotla kulja plamen i dim. Na Malom Zabučju, koji je na najvišoj visini u odnosu na okolna brda, vatru su palili oni sa Zlatiborskog puta i Kuke. Tu je bilo dosta suvog granja, oborenih borovih stabala, kleke, pavite i šiblja i to je uz stare gume stvaralo ogromne plamene jezike, čije su varnice mogle videti iz samog grada. Vatre su gorele i na Vujićevini, Tatincu, Pašinovcu i na Pori, na proplancima iznad Koštice, a bilo je i onih manjih u samom Užicu, gde su se deca okupljala i igrala. Sećam se kad se u predvečerje razgore nabrojane vatre, kad je nizak vazdušni pritisak jedva se disalo u gradu.

Promajska logorska vatra
Promajska logorska vatra

Dok su se mlađi spremali za prvomajske vatre, stariji su se pripremali za večernju bakljadu. Baklja se često predstavlja kao prosvetljenje i nada. Tako Kip slobode, zapravo znači “Sloboda prosvetljuje svet”, u svojoj ruci drži baklju koja je podignuta. Kada se baklje prekrste označavaju žalost, koja se pojavljuju na grčkim i rimskim spomenicima. Baklja usmerena na dole simboliše smrt, a baklja koja je podignuta simbolizuje život, istinu i regenerativnu moć plamena. Baklja je takođe simbol koji koriste političke stranke, na primer radničke partije, pa tako i komunisti. U Užicu, prvomajska povorka sa bakljama, koje su se pravile od motki sa pričvršćenim zapaljenim zubljama luča ili konzervi sa zapaljenim natopljenim pucvalom u naftu ili ulje, kretala se Glavnom ulicom da bi se završila bacanjem nesagorelih baklji sa mosta u Đetinju.

Prvomajske trka motora 1958.
Prvomajske trka motora 1958.

Sutrašnji dan „Živeo Prvi maj“ se željno očekivao i već sa prvim svitanjem počinjao je prvomajski uranak. Sindikalni aktivisti su postavljali improvizovane klupe i stolove od dasaka, prekrivene šarenim stolnjacima iz radničkih menzi ili češće zastrte samo pakpapirom. Uz velike količine hrane i pića dovožene kamionima, proslava je mogla da počne. U prvo vreme, negde do šezdesetih godina, svi ovi organizovani uranci održavani su u Adi gde se pod stoletne krošnje dudova i lipa moglo skloniti od kiše i sunca. Bilo je tu muzike pa su se narodna, kozaračka kola i kolovođe ceo dan smenjivali.

Prvomajske trka motora 1958.
Prvomajske trka motora 1958.

U Užicu su ostajali oni koji su olekivali ulične trke. Bile su najpre bisiklističke sa kontrašima na kojima su najčešće pobeđivali Šmaka i Milivoja, a zatim i trke motora. Grmeli „Gileri“, Cindati“, „Trijunfi“ i druge mašine uz aplauze prisutne publike, koja je posebno pozdravljala hrabre balansere na motorima sa prikolicam. Trke su bile kružne, Glavnom ulicom do Muzeja pa prema „Orjentu“ na Begluku, kejom do škole „Andrije Đurovoć“ i tako nekoliko krugova. I zbog ovog članka biće nezaboravni učesnici trka Misara, Čokara, Prljo, Rade Hejna, Vito Maksimović, Bine, Cvetko Jokić ljudi za užički nezaborav koji su se peli na pobednička postolja i mnogi drugi koje ću pominjati u nekim drugim prilikama u nekim drugim užičanstvenim pričama. Za to vreme bio je to bogat sadržajan program sa mnogo učesnika, kojima se radovalo i koji se željno iščekivao.

Prvomajske trka motora 1958.
Prvomajske trka motora 1958.

Tako se nekada proslavljao Prvi maj -Praznik rada u Užicu, kome su se mnoge generacije radovale, da bi danas bio skoro zaboravljen i prestavljao samo sećanje na nekadašnju socijalističku tradiciju u zajedništvu one velike nekadašnje Jugoslavije. Na prolaznost jedne utopističke ideologije i lažnih iluzija o dominatnoj ulozi radničke klase o njenoj večnoj moći i snazi.