Kako sam postao disko džokej i kolumnista

1396

Srednovečni gospodin iz grada u kom sam rođen uputio mi je elektronsko pismo: „Nekada su mi godine bile veoma važne, jer su to bile godine mog odrastanja. Ali, u jednom trenutku sam prema svemu tome postao ravnodušan. Dosta je, nevažno je! Neka sve to prekrije zaborav! A onda sam naišao na tvoj portal Užičanstveno i shvatio da je to bio slatki zaborav, da je to najlepši deo moga života koji se ne zaboravlja.“

Prvi užički foto strip
Prvi užički foto strip

U pismu je fotokopija foto stripa koju je urađen 1980. i poruka: “Hajde, iskoristi podatke koje sam ti poslao za ono što najbolje znaš. Čemu si vičan”. Zatim je usledilo obostrano ćutanje. Svako od nas se povukao u svoj svet, svoju tišinu.

Sredovečni gospodin je nekada bio muzičar, klavijaturista u grupi u kojoj je svirao. Stvarao muziku poput svojih vršnjaka sa kapitalističkog Zapada i svirao povremeno u užičkom Omladinskom klubu.

Nisam želeo da posegnem za drugim izvorima informacija. Kretao sam se tim, ograničenim koordinatama: sa leve na desnu stranu foto stripa, od vrha ka dnu, i da hvatam, beležim detalje. Za mnoge nevažne detalje. Ali za starog gospodina i mene podsećanje na taj divan period naših života, na našu mladost. Tako sam počeo da pišem protkan raznim asocijacimama, sećanjima koja su se pojavljivala iz mraka zaborava.

Rokenrol (Rock ‘n’ Roll)? Tako neprevodiva, tako tajastvena reč, i na samoj angloameričkoj sceni. Samo poreklo reči je veoma mistično, preuzeto iz američkog crnačkog slenga, gde je korišćen u žargonu kao uzbuđujuća reč za seks. Tu tako običnu uličnu u običajnu globalnu upotrebu stavio je disko džokej Alan Frid preko Bil Hejlija… Opet na njeno izvorno značenje je tokom rok ere podsećao Elvis Prisli svojim erotskim ponašanjem na sceni, kao i svojim karakterističnim baritonom i senzualnim načinom pevanja. Kasnije su to činili mnogi drugi. Zato je rokenrol tako neodvojiv od tog najznačajnijeg ljudskog osećanja i u većini je posvećen ljubavi i erotici.

Prvi užički foto strip
Prvi užički foto strip

Muzički pravac koji se polako, godinama, pretvorio u životni stil, čak, i način razmišljanja. Sa svojom muzikom, modom, literaturom, filmom, pa i svojim potkulturnim grupacijama, načinom zabave; onima koji su ga prihvatali ovde, u urbanoj Srbiji, donosiće godinama bezbroj radosti, ali i probleme sa onima koji nisu u mladosti odrasli u njegovom okruženju.

Početkom sedamdesetih provodio sam letnji i zimski raspust u Kragujevcu kod svojih tetki Nade i Cane sa rođacima, sestrom Srđanom i braćom Zvonkom i Predragom… Bio sam među čuvenim “Fontancima”, cenjenom povelikom urbanom grupom kragujevačkih mladića, koji su ordinirali u samom centru povelikog Kragujevca. Tamo sam ostvario svoje prve značajne ljubavi i poznanstva vezana za rokenrol (Smakovce – Točka sam upoznao na vašerištu, Kepu u Cigan mali, Zorana basistu u šnajderskoj radnji njegovog oca, koja će biti tradicija za današnji srpski brend “Džeger”). Kragujevac je tada zbog izuzetne šumadijske grupe Smak bio prestonica srpkog rokenrola. Tu su se objedinili najbolji rokeri iz dva najveća šumadijska grada Kragujevca i Čačka.

Radio Kragujevac sa svojom emisijom “Čavrljanje” muzički je bio okrnut rokenrolu, postojala je i moćna klupska scena prošarana diskotekama. U sali njihovog Vatrogasnog doma i u podrumskom delu kulturnog centra “Šumadija” svirala se muzika na način kakav sam do tada mogao samo da zamišljam. Neki Joca iz Svetozareva sa svojom pratećom grupom “Ponoćne lampe” i “likom i delom” u svojim nastupom je bio isti Džimi Hendriks. Nikada neću zaboraviti zadovoljstvo i osećanje koje sam tada doživeo u svojoj osamnestogodišnjoj rokerskoj duši.

U Kragujevac, na duže, otišao sam posle sukoba na ulazu novootvorenog Omladinskog kluba 1972. s Mikom Vešticom, koji je tada radio u miliciji i bio disko džokej u klubu. Razlog? Puštali su samo “krem” društvo. Sećam se da su me tada izbacivači dobro izgazili… Ali, to nije bio razlog za moje “bežanje” u tadašnju prestonicu srpskoga rokenrola. Razloga je bilo više. Prvi, jedna hipi devojka s kojom sam se zbližio, Tanja. “I noću i danju voleo sam Tanju”, slično kao u Mostarskim kišama Pere Zupca. Drugi, sloboda u rokenrolu koja je tamo vladala. Rokeri su tamo pobedili okoštale strukture zaostale iz Drugog svetskog rata. Treće, razlog je bio da proverim moje diskodžokejske treninge u većem gradu.

Prvi užički foto strip
Prvi užički foto strip

Otišao sam tamo samo sa probranom gomilom najnovijih rok albuma, svojom starom električnom gitarom, koju mi je otac kupio od čuvenog užičkog gitariste Steva Zarića iz užičkih brolovih „Era“, brata od užičke rok gitarističke legende Ricka. Poneo sam svoj fotoaparat “Alteks”. Za svaki slučaj da ne bih bio na teretu, poneo sam nešto svog alata, jer je deda Vitomir davno rekao “Zanat je zlatan”. Tu je bilo sve što sam tada znao da radim. Da popravljam radio aparate i televizore, da prebiram po gitari, da fotografišem solidne fotografije i na kraju ono naznačajnije – da biram dobru rok muziku.

Za divno čudo, u prestonici “Šumadijskog rokenrola” su veoma brzo priznali moje nesvakidašnje znanje iz oblasti pop mejnstrim kulture i dali mi šansu da se dokažem. Ubrzo sam samostalno radio u diskoteci bašte tadašnjeg kragujevačkog Doma JNA, u Bašti Doma omladine, preko puta čuvene kragujevačke gimanazije… Na Radio Kragujevcu sam imao sopstvene priloge i izbor muzike… Tada sam postao tu poznat po najboljem muzičkom izboru za “stiskavac trebe”, kako se tada u Kragujevčani zvali lagani deo na igrankama.

Kragujevčani su me razlikovali od ostalih i po temama koje sam obrađivao na radiju i u diskotekama koje sam nazvao: “Utapanje u svakodnevnicu”.

A onda je otac Vlajko odlučio rekavši: “Manje Kragujevca, više Užica”… O očevim željama se u to vreme nije moglo raspravljati, ili, ja nisam ni pokušao da raspravljam.

Kada smo se Tanja i ja slatko izmorili, isplakali i zakleli na večnu ljubav, spakovao sam se i vratio u Užice. A večna ljubav? Trajala je još godinu dana uz nenormalne telefonske račune i poneko retko viđenje u Užicu ili Kragujevcu. Dok se Tanja, željna dece i porodičnog života, nije odlučila uz mnogo suza i malo scena i ucena, da se uda za jednog perspetivnog kragujevačkog omladinskog funkcionera.

Iskustvo sam koje sam stekao kao muzički saradnik na Radio Kragujevcu tokom rada uz ekipu emisije “Čavrljanje”, koja je bila pandam emisiji “Minimaks”, Radio Beograda, bilo je presudno. Uz to, kao pomoćni disko džokej u kragujevačkim diskotekama Doma omladine, Doma JNA, hale “Jezero” imao sam iskustva u radu “uživo” i kontaktu s masom. Zato nije čudo što sam pobedio na tom di džej takmičenju koje je održano da bi se izabrao budući muzički urednik u Omladinskom klubu.

Prvi užički foto strip
Prvi užički foto strip

Nešto kasnije, najverovatnije zbog stalno prepune diskoteke u Omladinskom klubu, dobio sam stalni posao i mogao da planiram svoju budućnost… Do tada diskoteka OK zatvorenog tipa, otvara svoja vrata preko celoga dana posetiocima. Organizujem matinee tipa Priča o Hendriksu, Rolinstonsima, Led Cepelin, Kridensima i sl. Disko večeri se organizuju 5 dana u sedmici. Počeo sam da radim na Radio Užicu emisiju „Diskorama“, da pišem muzičku kolumnu u listu “Reč Mladih”- “Muzički osvrt”. Kasnije se uz mene pojavljuje u Omladinskom klubu Zoran Domanović Doman, najuspešniji od velikog broja DJ pomoćnika, a danas 2019, fotograf u penziji, jedan od osnivača Udruženja „Užičanstveno“.

U diskoteci gostuje: YU grupa, grupa SOS, Pop Mašina, Dah, tu svoj prvi nastup van Kragujevca ima grupa Smak… Počinjemo da organizuju koncerte u Hali sportova, gde će gostovati: Bjelo Dugme, Parni valjak, Ideksi, Srebrna Krila, Smak, Atomsko Sklonište, Buldožer, većina rokenrol atrakcija tadašnje YU rok scene.

Iako su se svi protivili, ugovorio sam dva koncerata tada najboljeg srpskeg džez benada Gut Marković sekteta. Svi su govorili da će sala biti prazna, “ko još sluša džez u Užicu?”. Ali, znao sam da će sala biti prepuna, mnogi su ostali pred vratima, jer su sve ulaznice bile rasprodate.

Na raznim takmičenjima dskodžokeja u to vreme sam postizao značajne rezultate.

Godine 1980. nastao je i ovaj prvi užički foto strip, da poseća na te lepe dane mladosti mnoge danas značajne Užičane.