Kuka na Velikom Zabučju

1291

To je strma padina, spušta se prema užičkom centru do Zlatiborskog puta i Međaja. Pripada Mesnoj zajednici Centar. Stari put Užice – Zlatibor u blizini česme pravi veliku krivinu – Kuku koja ulazi u Raićevinu. Okuka je dala ime „česma na kuki“. Ta česma je urađena u vreme kada je rađen i put posle 1880. godine. Česmu je podigao Mihailo Marić, trgovac iz Mačkata. Obnovio ju je 1924. godine Savo Marić, Mihailov sin. Godine 1993. česma je obnovljena gradskim sredstvima.

Okuka na Velikom Zabučju, po kojoj su česma i taj deo grada dobili ime
Okuka na Velikom Zabučju, po kojoj su česma i taj deo grada dobili ime

U vreme Turaka tu je bila mahala, formirana oko Batal džamije. Po odlasku Turaka, ovaj deo grada, kao i drugi ivični delovi, bili su slabo naseljavani. Stambena izgradnja ovoga dela grada je započela posle Drugog svetskog rata.

Nekada je tu ispod Kuke bila velika Šmakića bašta sa najraznovrsnijim sortama jabuka i ostalog voća. Navodila je najhrabrije užičke dečake na “zijan“, i pored straha od lovačkih pasa koje je poznati užički kafedžija i strastveni lovac uvek imao u dvorištu. Na njihov lavež ponekad bi se oglasio i pucanj u vazduh da uljeza zaplaši i otera. Kad se berba završi, uvek je ostajalo ono što nije moglo da se dohvati, sasvim dovoljno da se deca pentraju i oberu one poslednje ostale voćke na granama kad lišće opadne.

Pogled sa "Kuke" na deo grada "Lipa"
Pogled sa “Kuke” na deo grada “Lipa”

A kada padne sneg, niz zaleđenu Kuku spuštajući se prema Zlatiborskom putu, letele su vratolomnom brzinom sanke, rodle, potkovanice, a oni hrabriji izvodili su prave akrobatske veštine na šlicugama, napravljenim u nekoj kovačkoj radnji kod majstora Pujda, Ćita, Omera, Cola.