Mart 1965. godine

1229

Pre Prvog svetskog rata u Užicu je bilo abadžijskih radnji, a najcenjenija radnja bila je Draga Aleksića. Krojači su izrađivali odela od sukna i šajka. Najpoznatiji abadžija u to vreme je bio Mijat Milićević. Imao je radnju na “Megdanu”, baš ispod gvođarske radnje Mika Foča, prvog užičkog dendija. Sa svojih putovanja Miko Fočo je donosio modne žurnale i Mijat je bio prvi Užičanin koji je za Fočove potrebe šio neke delove njegove garderobe, kao i za one koji su se ugledali na Foča. I tako, sve dok se u Užicu u oči ratova 1912-1914. nije otvorena prodavnica šivaćih mašina “Singer”, u kući Višnje Prljević na Žitnom pijacu, gde su se održavali i kursevi krojenja i šivenja, na prste su se mogli nabrojati oni koji su se nosili „evropejski“. Posle Prvog svetskog rata, prodavnica “Singer” je preseljena u krug oko Parčića, u centar gospodskog Užica.

Zahvaljujući Dragoljubu Dragom Veselinoviću Singeru, Užice je posle Prvog svetskog rata imalo ponajbolje majstore krojače, šnajdere, šnajderke i vezilje. Singer je bio taj zaslužan što je većina Užičana između dva rata bila “evropejski” obučena i što su Singerove šivaće mašine uvek besprekorno radile.

Lazo Šnajder, operski pevač, boem i šnajder
Lazo Šnajder, operski pevač, boem i šnajder

Može se reći da se krojački ili šnajdrski zanat u Užicu razvio zbog evropskog načina odevanja. Najpoznatija krojačka radnja bila je Mihajla Markovića u prizemlju njegove kuće, u glavnoj ulici. On je bio među prvim krojačima koji su umeli da sašiju moderno odelo. Sve što se pojavilo u Parizu, on bi već posle petnaest dana nudio mušteriji. Dobar renome je uživala je radnja braće Drndarević, Pauna Topalovića zatim ortačka krojačka radnja Dragiše Mitrovića i Dragog Veselinovića Singera, Miloša Jankovića kao i Miša Đokovića. “Revolucija mode” Mika Foča nije bila uzaludna, jer na kraju poslednih godina 19. veka kao i početka 20. kod gradskog stanovništva preovladava evropski ukus.

Tu Šnajderko – krojačku tradiciju je nastavilo posle rata krojačko preduzeće „Kadinjača“. Ove 1965. je proslavljeno je 20 godina krojačkog preduzeća “Kadinjača”. Kako je počelo sa radom ispričao je poznati užički operski pevač amater i šnajder Milosav Lazović, po užički „Lazo Štajder“:
“Užice se tek izvlačilo iz ruševina, život se vraćao u grad. U to vreme skupi se nekoliko krojača, njih 9. Počeli smo sa dve polovne šivaće mašine Singer i 15.000 dinara, a od komande smo dobili još jednu Bagat mašinu i u Užicu marta 1945. pojavila se firma Prva krojačko – abadžiska zadruga”. Radili smo u lokalu kafane „Breza“. Šili smo muška odela, pantalone, sakoe, zimske kapute, mantile i dr. Dve godine kasnije zadruga je imala 32 krojača. Tada nam se priključila Ženska krojačka zadruga, asortiman je proširen na ženske haljine i lično i posteljno rublje…“

Užičani u novim odelima ispred krojačke radnje Miše Đokovića u starom Orlovića hanu na Glavnoj ulici
Užičani u novim odelima ispred krojačke radnje Miše Đokovića u starom Orlovića hanu na Glavnoj ulici

Zadruga je 1955. godine proslavila 10 godina rada, imala 60 radnika, 52 šivaće mašine. Do 1962 su radili u brojnim radionicama na više lokacija, a zatim su se preselili u prostorije na Trgu partizana (blok B), kada se menja naziv u Krojačko preduzeće „Kadinjača“. Na dvadesetogodišnjicu preduzeća, otvara pogon konfekcije za šivenje krznenih bundi, kišnih mantila i kabanica. Mantili „Kadinjače“ se izvoze na tržište Moskve, Kijeva i Odese…

Na proslavi dvadesetogodišnjice Krojačkog preduzeća „Kadinjača“ bila su samo dvojica iz prve garniture, majstori krojači Milosav Lazović – Lazo Šnajder i Cvetko Vukomanović. Ove 1965. sa oznakom “Kadinjača” proizvodili su muška, ženska i dečija odela koja su se mogla naći u prodavnicama u užičkom kraju i u novootvorenoj prodavnici na Trgu. Direktor Kadinjače tada je bio Rade Ristović.

Vozač profesionalac u Užičkoj opštini bio je Milan Simović, koji je tada imao 31 godinu, od kojih je 17 proveo za upravljačem, prošavši svu Titovu Jugoslaviju uzduž i popreko.

Na Zlatiboru veštačko jezero zaleđeno i prekriveno snegom… Pojavio se novi “modni trend” slikanje u snegu…

U Užičkom srezu tada je bilo zaposleno 142 lekara, jedan na 2.189 stanovnika.

Užičani, kad se napuni stadion, a i Vlajkov za male sportove, terase i dvorišta, gledali su utakmice i sa krovova Valjaoničkih solitera
Užičani, kad se napuni stadion, a i Vlajkov za male sportove, terase i dvorišta, gledali su utakmice i sa krovova Valjaoničkih solitera

Opštinski komitet saveza omladine Užica je osnovao “Studio maladih” organizaciju koja je trebala da okuplja omladinu grada dan bi pomogla u obrazovanju, vaspitanju i organizovanju… Nešto kasnije kada su upitani isti omladinci koji su bili na osnivačkom sastanku, zašto više ne učestvuju u radu Studija, većina je odgovorila: “Mnogo je dosadno”. Drugi je opet kada su ga upitali kakvo je bilo književno veče, odgovorio: “Najbolji je bio pano kojim smo najavili program”.

U bioskopu “Partizan” održano je veče narodnih i zabavni melodija. Safet Isović, Anica Jocić, Dragomir Majkić, Radojka i Tine Živković sa voditeljem Srdočem, nisu uspeli da oduševe okupljenu publiku.

Užički berberi su od Opštine dobili dva lokala u prizemlju nekadašnje stambene zgrade Živana Đerića, oduzete posle rata, na glavnoj ulici Maršala Tita 85. Ovom predajom Zadruzi je mesečno ostajalo u kasi 24.000 više, koliko su do tada plaćali ovaj prostor.

Pompezno je najavljena utakmica “Slobode” sa “Crvenom zvezdom”, ali dogodilo se nešto nesvakidašnje, karte su se prodavale u knjižari “Nolit” i na blagajni Pozorišta… Užičani u “Gradskoj” su komentarisali da će se možda uskoro pojaviti obaveštenje: “Sve vrste zabavne i naučno popularne literatuture možete dobiti po pristupačnim cenama u prostorijama FK Sloboda ili na stadionu.“

Na Zlataru je održano tradicionalno smučrsko prvenstvo Sreza. Vreme je bilo idealno za ovu vrstu takmičenja, tako da se vodila velika borba za što bolji plasman. Najuspešniji takmičari iz Užica su bili: Dragutin Misailović, Miodrag Nedeljković, Milan Čvorović, Miodrag Šebek.

Sudija Okružnog suda Josip Stevanović je osudio za lažno prijavljivanje i klevete Milomira Radojčića, radnika “Trešnjice”, na četiri meseca zatvora. On se napio i pravio nered, tako da su morali mlicioneri da intervenišu. Kada se otreznio, Radojčić je podneo prijavu protiv milicionera, da su mu prilikom pretresa oduzeli 9000 dinara. Dokazano je da je lagao, zašto je i bio osuđen.

FK "Sloboda" snimljena pred utakmicu sa Zvezdom marta 1965. godine
FK “Sloboda” snimljena pred utakmicu sa Zvezdom marta 1965. godine

Odigrana je pompezno najavljivana utakmica između Slobode i Zvezde. Po vremenu koje je bilo sunčano i hladno, Zvezda je pobedila sa 3:0. Utakmica je igrana pred tada rekordnim brojem od 10.000 gledalaca. Susret nije ispunio očekivanja gledalaca punih tribina, terasa na okolnim valjaonicinim soliterima, na “Vlajkovom stadionu”, zgradama i dvorištima, kao i oni koji su se rasporedili po Dovarju odakle su mogli da vide stadion… Bila je to lepa, uzbudljiva utakmica, ali je moglo bolje, “da su igrači želeli da pruže sve od sebe”. U Slobodi su tada igrali: Jokanović, Đorić (Belčo), Gavrilović, Pavlović (Pavik), LJ. Milosavljevi, Jovanović, Stekulac, Jokić, P.Milosavljević, Terzić, Gardić, Veljić. Za Zvezdu: Krivokuća, Durković, Jeftić, Melić, Čop, Bekić, Andreić, Šekularac, Prljinčević, Kostić, Džajić.

U Prvom partizanu, na incijativu Fabričkog odbora sindikata, formirano je sporsko društvo “Prvi partizan”.

Užiški Crveni krst je podelio zabačenim selima kraja 11 tranzistora. Cilj je bio da se ova sela bez ikakog izgleda da do njih tada dođe struja, dobiju kakvu takvu vezu sa svetom.
Gradila se nova pijaca, Mestom gde je bila Zelena pijaca subotom nije se moglo proći, svi su prodavali sve, bila je to preteča „buvljaka“. Pojavilo se poprilično tezgi na kojima su se prodavale đinđuve, ogledalca i slični artikli… Gužva na tadašnjoj pijaci je počela izgradnjom “Trga partizana”, kada je prostor pijace smanjen sa 5.377 m2 na 1.339 m2.

Otkriveno je da zemljoradničke zadruge iz okoline prodaju krompir u Sloveniju, a užičko preduzeće “Čigota” krompir nabavlja od Slovenaca i prodaje ga u svojim prodavnicama u Užicu.

Slikanje u snegu na Zaleđenom jezeru na Vodama
Slikanje u snegu na Zaleđenom jezeru na Vodama

Pored Motela “Zlatiborska noć” postojao je bazen u kome je bilo nekoliko pastrmki. Ako je neko od gostiju poželeo prženu ribu, dobijao je mrežu “da je ulovi sam”. Snalažljivi domaćin bi uzeo ribu, stavio je u cev koja je iz kuhinje vodila pravo u bazen i nalivajući cev vodom vratio pastrmku u bazen. Zatim bi uzeo drugu ribu već pripremljenu za prženje i spremao je naručiocu. Meštani su pričali da su onih nekoliko pastrmki bile skroz oguljene od silnog hvatanja.

U „Vestima“ je pisalo: “Od nedavno je promenjeno vreme tuča u užičkom Hotelu “Zlatibor” . One se sad održavaju u ranim večernjim časovima, tako da ljubitelji ove vrste “kulturne” razonode ne moraju čekati kasne večernje sate”.

Centar za socijalni rad je imao muke sa omladinom, najviše je bilo bežanja od kuće i škole, skitnji, krađa, prosjačenja, tapkanja, siledžijanja i prostituisanja.

Sloboda je bila na čelu tabele južne grupe Srpske lige. Pobedila je Budućnost iz Peći sa 2:0 pred 1500 gledalaca, golove su dali Gardić i Slović.