Nekadašnji Titov grad u trudu da zaboravi Titovo doba

2486

Po nekadašnjem Lideru SFRJ mnogi gradovi širom nekadašnje države nosili su njegovo ime. Pored Titograda tj, Podgorice, kao glavnog grada Socijalističke republike Crne Gore, mesta različitih veličina nosila su Titovo ime. Užice je imalo pridev “Titovo” u periodu od 1946. do 1991. godine.

Bronzani maršal i Čvoro (foto Adam Mitrović)
Bronzani maršal i Čvoro (foto Adam Mitrović)

Titova Mitrovica je nosila taj naziv od 1981. do 1990. godine, kada joj je vraćeno staro ime Kosovska Mitrovica. Godine 1983. Vrbas je postao Titov Vrbas i taj naziv nosio je do 1992. godine. Korenica u Hrvatskoj 1946. godine postala je Titova Korenica, a stari naziv je vraćen 1996. godine. I Drvar u Bosni i Hercegovini je bio Titov od 1981. do 1991. godine. Veles u Makedoniji postao je Titov Veles 1946. godine i taj naziv je zadržao narednih 50 godina. Titovo Velenje u Sloveniji je nosilo taj naziv od 1981. do 1990. godine.

Van Balkana, najpoznatiji primer da neki grad nosi ime predsednika zemlje su Sjedinjene Američke Države. Glavni grad Vašington naziv je dobio 1791. godine po prvom predsedniku SAD-a, Džordžu Vašingtonu. I ne samo glavni grad, po Vašingtonu je nazvana i čitava država, veliki broj manjih gradova, tvrđava i nekoliko planinskih vrhova. Ameri se ne stide svoje istorije ni svojih velikana, iako je to zemlja primer demokratije…

Nekada smatran za metropolu antifašizma, srce partizanske borbe, za baklju slobode, Užice taj period, kada je bilo Titov grad, skoro da je zaboravilo. Vreme u kome je od palanke postalo industrijski grad, kada se zgradama vinulo u nebo i dobilo današnji izgled, namerno je više od dve decenije prepuštalo zaboravu. Ipak, najviše se zaboravljaju obeležja Titovog vremena, partizanske borbe u fašizmom osvojenoj Evropi 1941. godine… Sem u Muzeju i memorijalnom centru na Kadinjači, nestaju ili propadaju obeležja tog doba. Malo šta još u užičkom kraju podseća na priče o metropoli antifašizma, Užičkoj republici.

Grad miljenik Titove vlasti u posleratno doba je preterao, gotovo sve ulice su bile sa imenima partizana, manje ili više poznatih revolucionara, događaja iz revolucije, bratskih republika. Danas se tek poneka ulica ovde zove tako, da izuzetkom naruši pravilo o tom nestajanju, poput Užičke republike ili Druge proleterske. Svim ostalim odluke onih koji su vladali odnelo je poluvekovni posleratni naziv. Od glavne gradske ulice, koja je, naravno, nosila ime maršala Tita postala je Ulica Dimitrija Tucovića, Lenjinov bulevar sada postao Miloša Obrenovića, Sedmog jula je Marije Mage Magazinović i tako redom… Sada se nameće pitanje, ko je krenuo u te masovne promene?

Bacili ga na đubrište istorije (foto Đorđe Drobnjaković)
Bacili ga na đubrište istorije (foto Đorđe Drobnjaković)

Spomenik Titu uklonjen je sa Trga 1991. godine na početku građanskog rata u Jugoslaviji, kada su se mnogi Srbi odrekli Titovog nasleđa. U Užicu su krenuli još s početka devedesetih, socijalisti koji su tada Užicem vladali, u okviru tadašnje Miloševićeve kritike Titovog doba. U to vreme predsednik SO u tri mandata 1989-1993, bio je socijalista Zoran Vujović, inženjer metalurgije, doktor nauka. Bio je on i ministar u dve republičke vlade, poslanik u Skupštini RS. Sa njim na čelu, to su odlučili odbornici SPS, kojih je bilo te 1991. godine 64 sa dva odbornika radikala, a bio je i jedan od grupe građana. Danas većina misli da je SPS bio taj koji je bio protiv, ali nije tako… Mislim da su uradili jer je Tito zasmetao Slobinoj izgradnji sopstvenog kulta ličnosti svojom sveprisutnošću. Narod je počeo da upoređuje Tita i Slobu, što je bilo isto kao kad se uporedi slon i miš…

Tako je sa Trga Titov spomenik, nadimak iz imena grada, kao i ime glavne ulice 1992. uklonila „Slobina vlast”. Započeto su dokrajčili, uz svoje osobenosti, krajem devedesetih lokalni vladaoci iz redova DEPOS koalicije, SPO i Demokratske stranke. Tako čuveni Titov bronzani spomenik, koji je tri decenije (od 1961. do 1991. godine) u Titovom Užicu stajao na Trgu partizana, koji se još nekim čudom tako zove, nalazi se već skoro dve decenije iza zgrade užičkog Narodnog muzeja, sklonjen od očiju prolaznika. Hteli su neki, s naših ili stranih prostora, da ga otkupe, pitali u Muzeju, ali bi odgovor uvek bio isti: spomenik nije na prodaju.

Užički borci NOR-a tražili su pre neku godinu da se bronzani Tito vrati na gradski trg, izazvali polemiku u gradu oko toga – pa tada saznali da ministar Velja Ilić predlaže da je ipak bolje na ovom trgu praviti crkvu – ali je spomenik i dalje u dvorištu Muzeja. U čekanju da opštinska vlast odluči šta će biti s njim. A za tu odluku, izgleda, nikako politički trenutak da dođe, iako današnja vlast vraća belege prošlosti i daje značaj Užicu popularišući ga kroz istoriju.