O posebnom Užičaninu Vladu Levom, zvanom Štringla

2397

Pre dvadesetak dana pristiže mi pismo od fejs prijatelja Pavlovića:
„Kovač legendo, pošto ti jedini nas još podsećaš na naše staro Užice i Užičane i jedan si od malobrojnih starih Užičana, jer ih je sve manje u ovom gradu, ako možeš da napišeš malo o jednom starom Užičaninu, danas sam video da je preminuo, Vladan Pavlović, zvani Levi Štringla. Ipak je Levi neko koga je celo Užice znalo.”

Vlade Pavlović Levi Štringla
Vlade Pavlović Levi Štringla

Zaista, Vlada Levog Štringlu su znale generacije Užičana, bio je poseban čovek, svoj, sa tim neobičnim užičkim smislom za humor. Mene je neodoljivo podsećao na starog Užičanina Mifu Šerifa. I Mifa se za života, kao i Vlade, izdržavao sakupljanjem sekundarnih sirovina i imao taj poseban smiso za humor, koji je takođe upamćen u mnogim užičkim anagdotama, koje se i dan danas pričaju. Ja sam lično prisustvovao nastanku jedne anegdote o Vladu Levom Štringli u bašti Gradske kavane, na samom početku osamdesetih godina 20. veka. Sa Vladom levim sam se kad se sretnemo na ulici pozdravljao, poštovali smo se, u kafani bi popili kafu, ponekad odćutali ili pričali o svemu i svačemu. Zaista bio je to zanimljiv Užičanin, veoma intelegentan, posebno duhovit. Koliko se sećam, Vlade Pavlović je dobio taj nadimak “Levi” zato što je bio poseban u fazonu onog užičkog, ako svi idu desno, onaj poseban će da okrene Levo. Drugi Vladov nadimak “Štringla” je Vlade najverovatnije dobio kada su Užičani otkrili da ima “meko srce”, kad je pomogao nekokoj užičkoj sirotoj baki. Tako se prilepi za Vlada i štringla, ona meka vunica za pletenje, što su kupovale domaćice. Što se tiče Užica, to sa nadimcima nije nikakvo čudo.

I tako, sedim pred Gradskom, za susednim stolom sede Guzjan Fleka i Vlade Levi, tada najbolji drugari, piju kaficu, bilo je to jednog julskog dana, predveče prošlo 19 sati. U to se pojavljuje jedan nadobudni kome sam zaboravio ime. Oće da istakne da je on uspešan i pun love ko brod, seda bez pitanja za moj sto, naručuje viski i obraća se Levom: -“Ako se pred svima okupaš u fontani plaćam obojici večeru.” Vlade ustaje bez reči, pruža ovome ruku, kaže mu “Dogovoreno, znaš šta će da bude ako zezneš, Kovač seci.” Zatim silazi u fontanu, malo prsno, malo leđno, dva zamaha kraula. Izlazi iz fontane, sa njega se cedi voda, uzima ključ od Guzjana koji je imao stan u zgradi preko puta bašte. Odlazi, ubrzo se vraća presvučen u svečaniju Guzjanovu odeću, seda i naručuje poveliki oval mešanog mesa, veliku šopsku i dve flaše najboljeg vina, bašta puna, a Vlade dobija gromoglasan aplauz. Nadobudni posramljeno odlazi, a njih dvojica uživaju u dobroj hrani i vinu. Vlade me pita: “Kovač hoćeš da nam se pridružiš? – Rado, ali prošlo je 8, moram u Disko da radim.“

Nekadašnja fontana pred Gradskom kavanom
Nekadašnja fontana pred Gradskom kavanom

Jedna od čuvenih anegdota vezana za Levog je kad je Zvezda bila na Zlatiboru na pripremama davnih godina i tu su bili Džaja, Šekularac… Sedeo Levi u “Dvojci” kod Belča a Džaja za drugim stolom, a u to vreme Džaja bio mnogo popularan. Prilazi mu Levi, Đora ga upozna sa Džajom i Levi zamoli Džaju da pređe za njegov sto kad mu dođu dve ženske i pozdravi ga „gde si Levi“. I dođu ženske, sednu sa Vladom Levim za sto i prilazi Džaja pa kaže: “Gde si bre Levi”, a Levi će ti na to: “Koji si ti?”

Prodaje Vlade na pijaci poni biciklu. Proda je jednom tipu za 200 dinara. Sutradan dolazi taj što je kupio biciklu i sreće Levog, kaže šta mi ono prodade, nema kočnice, a Levi mu kaže: “Šta si mislio za 200 dinara da ti prodam petnaestobrzinku?”

Pavlović je držao kafanu na pijacu gde je Vlade Levi često svraćao, sećao se: “Vlade je dolazio kod mene na pijac dok sam držao kafanu. Sećam se, pokojni Raćo, što je držao Ribarnicu pričao, kaže došao neki naš Užičanin, živi u Americi i sretne ga Levi, bog zna kako, kaže Levi bil mogao malo da me poguraš, ovaj kaže pa gde ti auto? A Levi kaže: “finansijski”. Čovek mu da 50€. Sutradan ga Levi opet sretne, kaže oćeš me danas pogurati? Ovaj ga gleda pa kaže: – Pa juče te pogurah. A Vlade Levi će na to: – Teži kvar majstore moj…”

Vlade je preminuo 24. juna ove 2019. godine. Neka živi u našim sećanjima.

Đuro Macan: “Gledao sam ga godinama, a bio sam klinja, kako leti po najžešćem suncu može da kleči satima na betonu, rizli, travnjaku, šljunku plaže u Bečićima i Buljaricama, usesređen u igru pokera i ajnca u sitnu lovu. Onako žilav, tiho je izgovarao i komentarisao relanse i ostajao na kolenima nepomičan kao spomenik, dok bi svojim dugim rukama sa lakoćom baratao kartama i novcem.”