Ponos Užica, Teslina centrala pod Gradom

1829
Jedna od prvih fotografije prve užičke centrale "pod Gradom"
Jedna od prvih fotografije prve užičke centrale “pod Gradom”

Najveći svetski pobednik, čovek koji je osvetlio planetu Nikola Tesla, rekao je:
“Ako budem imao sreće da ostvarim barem neke od svojih ideja, to će biti dobročinstvo za celo čovečanstvo. Ako se te moje nade ispune, najslađa misao biće mi ta da je to delo jednog Srbina.”
“Ja sam, kao što vidite i čujete, ostao Srbin i preko mora, gde se ispitivanjima bavim. To isto treba da budete i vi i da svojim znanjem i radom podižete slavu srpstva u svetu.”

Užički ponos Teslina centrala “pod Gradom” na Ilindan 1900. je završena. Bio je to praznik za Užičane i početak jednog novog doba, koje će biti obeleženo blagostanjem sveopštom primenom električne energije.

Put kojim se stizalo do centrale
Put kojim se stizalo do centrale

Proizvođač cele opreme za hidrocentralu je nemačka firma “Simens i Haske”. Traka koja pokreće turbine i generatore napravljena je od kamilje kože, pa se pretpostavlja da je, između ostalog, i to jedna od tajni izdržljivosti ovih turbina, koje su ispravne i dan danas. Ono što je neobično je to da je ova strana firma na proizvodima, koje je poslala u Srbiju, svoje ime napisala ćiriličnim pismom. Ono što je nezamislivo u 21. veku – da jedna strana firma napiše svoje ime ćirilicom, desilo se te 1899. godine. A kako je do toga došlo, niko ne zna.

Transport opreme bio veoma zahtevan poduhvat. Oprema je vozom dopremljena do Kragujevca, a od Kragujevca je, zbog loših puteva, kaldrme i nepostojanja pruge, transportovana uz pomoć rabadžija i nekoliko kola, koja su vukli volovi, koje je konstruisao sajdžija Rista Tešić. Koliko je sam poduhvat bio zahtevan, pokazuje i činjenica da oprema koja je stigla u jesen 1899. godine, u Užice je stigla tek na proleće 1900. godine.

Centrala i njen buk
Centrala i njen buk

Hidrocentrala je bila u upotrebi sve do 1973. godine, kada je počela da se gradi pruga Beograd-Bar. Ova pruga je prošla odmah iznad hidrocentrale i prilikom tih radova jaz koji dovodi vodu do grada je zatrpan, pa je postao nefunkcionalan. Kasnije je ta brana osposobljena, ali nikada nije više nije imala funkciju kao i ranije, pre svega jer je izgrađena modernija hidrocentrala, koja je mogla da podrži sve kapacitete koje je grad zahtevao.Tako da značaj ove hidrocentrale postaje više turistički.

Ipak, po potrebi, ona se “vraća u život” u zimskim mesecima, kada zbog topljenja snega i obilnih kiša vodostaj Đetinje postaje veći, pa se stare Simensove mašine pokrenu kako bi doprinele proizvodnji struje. Iako stari više od jednog veka, ovi generatori su u stanju da obezbede celokupnu javnu rasvetu u Užicu.

Centrala danas
Centrala danas

Istovremeno, tu je sada Muzej tehnike, koji je, prava atrakcija za strane turiste. Zbog činjenice da je hidrocentrala podignuta po Teslinim principima, veliki broj stranaca dolazi da poseti ovaj muzej. Međutim, ono što je tužno, s obzirom da Muzej tehnike nema klasično radno vreme, već se posete organizuju u dogovoru sa Narodnim muzejom u Užicu, veliki broj Užičana nije obavešten da ovaj spomenik kulture može praktično da poseti kad god želi.