Prvi užički pedikiri na Rakijskoj pijaci

980

Na Rakijskoj pijaci, blizu šest decenija postoji pedikirsko-berberska-frizerska radnja. Dugo je to bila jedina takva radnju u užičkom kraju. Nalazi se tu, preko puta ulaza kafane “Kongo”,u povelikoj prizemnoj zgradi koja je nekada izgrađena uz jednospratnicu Mališe Atanackovića. Prvo je bio gazda Dragan Tupajić, a kasnije njegov učenik Miodrag Radović.

Radnja Dragana Tupajića, prvog užičkog pediikira, na Rakijskoj pijaci
Radnja Dragana Tupajića, prvog užičkog pediikira, na Rakijskoj pijaci

Dragan je berberski zanat završio u Beogradu. U Užicu je živeo sa porodicom u svojoj kući ispod Pore u delu grada na Kamenom koritu. Sedamdesetih godina se Užicu pričalo da ima stalnu mušteriju iz Austrije koja je leto provodila u Igalu a Dragan je iz Užica kao nabliži pedikir čak u Igalo da je pedikira.Tupajić je već imao berbersku radnju u Užicu kada je putovao za Beograd „ćirom“ da bi se obučio za pedikira.

. Učitelj i učenik, posebne užičke zanatlije
. Učitelj i učenik, posebne užičke zanatlije

Nekad učenik, a sada vlasnik te radnje, Miodrag Radovanović Mijo, kao da je zadržao duh vremena u tom prostoru. Kao nekada u vreme dok je Dragan bio živ. Muštrije dočeka stojeći, uvek doteran, obrijan, sređen… Tu se I te 2018. godine osećao duh stare Rakijske pijace. Unutra bele zidne pločice na kojima vise dva velika ogledala. Ispred njih stare očuvane berberske stolice, one sa naslonima za glavu. Kada mušterija sedne da može da nasloni glavu kada ga briju. Tu su stolice za mušterije koje čekaju i drveni stočić. Iz te prostorije, koju deli zavesa, ulazi se u manju prostor, gde su dve podne kadice, stolica, a pored stolice fino složeni peškiri i instrumenti za pedikir. U tim kadicama Dragan i Mijo su uspešno otklanjali naslage na petama, kurje oko, naslage od žuljeva i sređivali srasle nokte sugrađanima. U ovu užičku berbersku radnju su svraćali nekadašnji predsednik opštine Balša Govedarica a u novije vreme do skora aktuelni gradonačlnik Tihomir Petković obadvojica “Carinjaši”.

Dragan Tupajić je predhodno držao radnju na Carini kod Stojića dućana. Mijo je došao u Užice 1966. U završnu godinu berberskog zanata u školu učenika u privredi. Zaposlio se kod Dragana Tupaiča gde je bio na praksi. Sledeće godine su otvorili radnju na Rakijskom. I 2018. Mijo i njegova koleginica Rada Minić predani su svom poslu – šišanju. Dok on makazama obigrava oko mušterijine glave, koleginica mašinicom sređuje drugog. Malo makazama, malo trimerom oblikuje frizuru, a zatim finiš radi brijačem po vratu. Zadovoljna mušterija ustaje i kaže: „Godinama dolazim i nikada ga neću promeniti”

Nije bilo uzrasta koji nije dolazio u ovu užičku radnju. Mijo se sećao da su se nosile ravnije frizure, tarzanke, a da se sada šiša kako ko voli: “Patimo trendove, primetio sam da muškarci uglavnom traže da ih šišam na ćelavo. Imaju te neke pečurke frizure, za koje pomislim da nikada ne bih položio ispit da sam tako šišao. Ipak, sa ručne mašinice i brijača, nije se brzo prešlo na ove električne. Prvo su bili žileti, pa onda ovi umeci. Sada se skoro svi sami briju, pa i šišaju, mada još uvek imam starih mušterija. A ja ću ih šišati sve dok budem mogao da dolazim na posao. Tu na Rakijskom bila je neka vaga i naša radnja. Eto, to je nekada samo postojalo ovde. Prođu jedna ili dvoja kola, a uglavnom se igrao mali fudbal između vage i Esnafsk česeme, ispod “Konga” se okupe brojni posmatrači, a ja i Dragan kada nema posla sa vrata posmatramo utakmice”.

Posmatrači malog fudbala kod “Konga” na Rakijskoj”
Posmatrači malog fudbala kod “Konga” na Rakijskoj”

“Nekada je bilo lepog druženje ovde na Rakijskoj . Ja ovde, tamo trgovac, onde pekar, i svi smo znali da izađemo zajedno na piće, a kada je bilo potrebno da se da se nekome u selu kupe šljive, svi smo išli. Danas da jedva stignem da upoznam komšiju, jer se vlasnici lokala menjaju svaki čas. Taman ga upamtim fizički, a onda dođe neki novi. Samo nas nekoliko se ovde održalo – Uvek me pitaju, kako mogu da svaki čas ustajem i da sedim. A ja to radim nesvesno. Navikao sam tako. I još uvek dolazim rano i radim do mraka, iako sam u penziji. Ne znam šta bih radio kući”… Sećao se Mijo tadašnje Rakijske pijace. Miodrag Radovanović je preminuo ove 2020. godine.

Iako u penziji Mijo je dalje radio
Iako u penziji Mijo je dalje radio

Isidora Čabarkapa Mala dopuna Gago…. Na slici br. 1 pored Mija je gospođa Novka. Takođe dugogodišnji radnik ovog salona. Pored toga jedna divna i fantastična žena!