Kuća na Rakijskom pijacu-zaslužnog Mališe

2221

Ona lepa dugačka jednospratnica na Rakijskom pijacu. sa šest prozora na spratu. odiše gospodstvom iako su joj kako je ko hteo izbušili izloge, razna vrata, ofarbali različitim bojama svako svoj lokal, ne vodeći računa ni o stilu niti o mišljenju arhitekte.

Kuća Mališe Atanackovića, fotografisano 4. oktobar 2020. godine Z. Domanović
Kuća Mališe Atanackovića, fotografisano 4. oktobar 2020. godine Z. Domanović

Ovu zgradu je sazidao Borisav Atanacković čovek čijom je zaslugom Užice dobilo Tkačnicu, Električnu centralu, savremeni mlin, Pecaru, za klekovaču i mnogo toga još, jednom rečju industriju.

Rodio se 1860. godine. Njegov otac Tripko bio je kolar, rodom iz Kremana, a majka Jela domaćica iz Duba. Neobično je da je živeo Užicu dok su mu žena i sinovi živeli u Zaglavku. 1871. Jela umire, sin Borisav dolazi kod oca ali ne da uči očev zanat, već radi u kafani kod Jefta Petakovića. Počeo je kao spoljni kafanski momak, radeći više u štali nego u kafani. Tu će ga zbog bistrine i vrednoće zapaziti profesori užičke realke, od kojih će dobiti nadimak “Mališa”. Nadimak će mu potisnuti kršteno ime iako mu je Borisav mnogo više pristajalo, jer će se u životu pokazati kao veliki borac. U životu }e ga voditi misao Dobe Ružića “Sloboda misli je velika, ali je tačno misliti jo{ veće”.

Mališa Atanacković sa ženom Jelenom. u vreme kada je pravio kuću na Rakijskoj pijaci
Mališa Atanacković sa ženom Jelenom. u vreme kada je pravio kuću na Rakijskoj pijaci

“Vrlo bistar i promicljiv osvojio je prve užičke intelektualne buntovnike: Dobru Ružića, Nastasa Petrovića. Ljubu Davidovića – profesore u “srpskom Sibiru”. Užički profesori poslaše Mališu u Beograd kod jednog nemačkog zanatlije, Tlšlera, gde će provesti godinu dana. Tu je naučio dve važne stvari: nemački jezik i nemački odnos prema radu, što će mu kasnije veoma mnogo značiti.

Kada se vratio oni su mladiću dali “kapital”, te je on nabavio dva baradka rakije i vina i otvorio “podrum”. Velikim Trudom i radm Mališa je “na varoši”, ispod Belog groblja, podigao tu lepu kuću sa stanom na spratu u prizemlju savremenu kafanu i pivnicu sa mesarskim panjem ispred nje.

U vreme kada je Mališa počeo svoj posao Obenovićevskom Srbijiom vladaju naprednjaci i liberali. Pored njih na političkoj sceni su ideje Svetozara Markovića i Adama Bogosavljevića. Od ideje Bogosavljevića nastače Narodna Radikalna stranka, a od Markovića Socijaldemokratska. Tada su i Užicu Radikali i socijalisti bliski. Oko radikalne stranke se okupljaju privrednici trgovci i zanatlije, a oko socijalista gradska sirotinja i radnici. Mališa postaje član radikala koju predvodi u Užicu prota Milan Đurić, profesor Dobrosav Ružić, štampar Lazar Triš i časovničar Rista Tešić, advokati Mihajlo Zotović i Obren Blagojević i mnogi poznati građani Užica. Prvaci socijalista u Užicu u to vreme su: Radovan Dragović, Dragiša Lapčević, Dimitrije Tucović i Dušan Popović.

Prvi se vezuju za privredu i građevinski bum Užica, a drugi uglavnom za teoriju pravde i osudu eksplatacije. Pod radikalskom vlašću građana je Gimnazija, Kasarna, Opština, Bolnica, Tkačnica, Električna centrala, Mlin, strugara, fabrika cigle i crepa… Većinu je pokrenuo Mališa Atanacković…

“Radničke novine”, list socijaldemokrata uglavnom je ove njegove poduhvate napadao ističući da “Užičke patriote žele samo da napune svoje džepove u besprizornoj eksplataciji radničke klase”. Tada je Dimitrije Tucović pisao povodom rada Tkačnice: “Čunkovi su udarali u naše grudi a dividendu prisvajaju Mališa i kompanija”.

Mališa se ustvari bavio politikom da bi lakše ostvario svoje ideje koje su više unapređivale Užice nego njegovu kuću. Ovo njegovo bavljenje politikom uvešće ga u redakciju užiškog lista “Zlatibor”, koji je bio glasilo Radikalne stranke. Ovaj list je osnovao Lazar Trišić, a posle njega odgovorni urednik postaće Mališa Atanacković. Vredan, ogromne inteligenciuje sarađuje sa sa Dobrom Ružićem, učiteljem jovanom Golubovićem, koji je pisao veoma poučne članke o mogućnosti razvoja privrede užičkoga kraja. Tu u redakciji ovoga lista su stvorene ideje o kapitalnnim objektima Užica u vremenu do 1914. godine.

Mališa je u mnogočemu bio prvi u Užicu, ne samo zato što je podizao značajne industriske objekte, puteve, kamenolome, za proizvodnju tucanika, majdan krede, fabriku emajliranog posuđa, punionicu mineralne vode u Prilikama, inicirao uređenje banja za razvoj turizma, uređenje Zlatibora, Tare, nego je kao presednik Opštine pravio planove izgradnji vodovoda i kanalizacije, tvredeći da se bez tih objekata Užice ne može zvati grad. I danas postoje funkcije koje je obavljao Mališa Atanacković: predsednik opštine, narodni poslanik, predsednik privredne komore, član izvozne komore, urednik gradskog lista, dobrotvor humanitarnih organizacija, škola, crkava, bolnica, stipendirao je uspešne studente. Svu svoju mnogobrojnu decu iz dva braka je školovao.Prva žena mu se zvala Jelena Šunderić, datum venčanja 16.01.1886. Sa njom je imao ćerku Simku rođenu 17.05.1887. godine. Drugom ženom Dragom Marković oženio se 09.02.1892. godine i sa njom je imao šest ćerki: Jelena, Kosara, Milica, Nadežda, Spasenija Caca, Milena i dva sina: Branislav i Miloš (blizanac sa Milenom). To što nije stigao da uradi mnoge stvari, kriva je njegova prerana smrt.

Užički socijalisti koju su kao besni psi napadali Mališu Atanackovića su zahvaljuju}i tome “da istoriju pišu pobednici” su dobili biste, ulice i spomenike, kao zaslužni građani. Mališa Atanacković ima ulicu pored “Froteksa”, ništa što je on izgradio Užicu ne zove se njegovim imenom. Za razliku zahvaljujući užičkim socijalistima Glavna ulica u Užicu koja je oduvek nosila ime vladara nosi ime Dimitrija Tucovića koji za Užice direktno nije ništa uradio za Užice.

Posle Mališine smrti 1919. godine njegovu kuću sa kafanom je kupio Karanac Vitomir Petrović gde radio sve do 1948. kada su zabranjene privatne kafane.

Deo centra Rakijske pijace gde su sačuvane kuće iz vremena staroga Užica; fotografisano 4. Oktobra 2020. Z. Domanović
Deo centra Rakijske pijace gde su sačuvane kuće iz vremena staroga Užica; fotografisano 4. Oktobra 2020. Z. Domanović

Sa druge strane zgrade Mališe Atanackovi}a, prema Slanuši bila je kafana Luke Todorovića, danas (2020) to je pekara, njegovog unuka Luke Todorovića. Od Lukune kafane, prema sadašnjoj Nemanjinoj postojala je opančarska radnja, pekara, kafana, kuća za stanovanje, koje i danas postoje i kojima izgled nije menjan. Kad bi grad poveo više računa o njihovom izgledu to bi bio jedan lep deo grada u kome još ima duha staroga Užica. Svakako bi bilo lepo obeležiti nekom pločom kuću u kojoj je živeo i radio jedan od najvećih užičkih velikana Mališa Atanacković.