Saga o užičkoj fabrici kože i krzna

2230
Fabrika kože i krzna "Vrela"
Fabrika kože i krzna “Vrela”

Fabrika kože i krzna u Vrelima je osnovana 1922. i dobila je logičan naziv „Vrela“. Posle Drugog svetskog rata promenjeno joj je ime u „Partizanka“. Osnivač fabrike je bilo Užičko akcionarsko industrijsko društvo, grupa od 13 trgovaca i zanatlija, na čelu sa sajdžijom Petrom Ćelovićem. Preduzeće je od osnivanja bilo u problemima, pa je svaku poslovnu godinu završavalo sa gubitkom. Prodato je 1933. Dragoslavu Gavroviću, koji je modernizovao proizvodnju i promenio naziv u „Nutrija“, fabrika krzna i kože. U šest odeljenja proizvodila je krzno od jagnjeće kože sa dugačkom dlakom, krzna od šišane jagnjeće i ovčije kože, jagnjeće kože za kape, bunde i garniture. Radili su kože za postave kaputa, šišane i peglane kože, kovrdžave bagane, plemenita krzna… Proizvodili su ženske bunde, mantile, jakne, radili kožu za obuću.

U smanjenom obimu fabrika je radila i za vreme Drugog svetskog rata. Posle rata, naslednici fabrike, Natalija Gavrović i beogradski trgovci Mateja Macanković i Radomir Nikolić osnovali su 1945. Ortačko preduzeće „Nutrija“ fabrika krzna i kože Gavrović-Macanković-Nikolić. Nova vlast je Nataliju Gavrović optužila za saradnju sa okupatorom i konfiskovali njenu imovinu.

Od 1946. fabrika radi pod imenom Fabrika kože i krzna „Partizanka“. Zapošljavala je 54 radnika i prerađivala 70.000 m2 kože, a posle rekonstrukcije 1958. godine, 130.000 m2 godišnje. Od 1960, pored kožne galanterije, proizvodi i HTZ opremu.

Fabrika Kože, krzna i kožne galaterije "Partizanka" u Vrelima
Fabrika Kože, krzna i kožne galaterije “Partizanka” u Vrelima

Jula 1975. fabrika je integrisana sa preduzećem „Koža“ u Kombinat za preradu i promet kože Titovo Užice, OOUR-ima „Koža“ i „Partizanka“. Preduzeće najbolje posluje 80-tih. Broj zaposlenih raste na više od 500 zaposlenih, pogoni prerađuju oko 4000 tona sirove kože svih vrsta, više stotina tona vune. Prema podacima iz „Vesti“, proizvedeno je 300.000 m2 glat-kože, 50.000 m2 krzna i prozvode više desetina hiljada odevnih predmeta od krzna i HTZ opreme. Otvaraju pogon za kožnu galanteriju i HTZ opremu u Kosovskoj Mitrovici i četiri prodavnice u Užicu, Čačku, Novom Pazaru i Kosovskoj Mitrovici.

U poslednjoj deceniji 20. veka preduzeće je transformisano u deoničarsko društvo u mešovitoj svojini – Fabrika kože Užice a.d. Početkom 1994. svi kapaciteti bili su zatvoreni zbog sankcija, a proizvodnja je smanjena zbog opšteg stanja u zemlji i sankcija UN. Ipak , na Sajmu kože, obuće i opreme u Beogradu 2001, preduzeće osvaja zlatnu medalju za artikal napa-lan u kategoriji odevno krzno, priznanje za „ševro“ tj. Jareća koža za obuću, i „Srebrnu košutu“ za ženski komplet – jakna i suknja. Iste godine 2001, izdvaja se preduzeće Koža Užice a.d. Posle neuspele privatizacije 2003, užička fabrika kože u Vrelima se ugasila kao i mnoga druga užička preduzeća.