Srpski simbol Dana primirja na dedinoj Albanskoj spomenici

1375
Natalijina Ramonda u prirodi
Natalijina Ramonda u prirodi

U mom radnom prostoru na zidu, u orginalnom ramu starom 100 godina, na izdvojenom vidnom mestu, visi Balkanska spomenica moga dede Vitomira Kovačevića. Imao je 22. godine kada je krenuo u oslobodilačke ratove. Prvo 1912. u Balkanske, a 1914. u Prvi svetski rat. Posle pobede na Ceru i novog nadiranja Austrougara, prešao je preko Albanije… Na Solunskom frontu je učestvovao u bitci na Kajmakčalanu, a dve godine kasnije i u munjevitom oslobađanju Srbije. Učestvovao je u stvaranju Kraljevine Srba, Hrvata i Slovenaca. Kada se vratio iz ratova, imao je 31 godinu. Ovih dana, tokom jubileja stogodišnjice Prvoga svetskog rata, zakačio sam značku sa stilizovanim cvetom na ram spomenice dedi i tako odao pijatet dedinim senima i odao priznanje njegovom junaštvu. Nije zaboravljen, ima nas koji se još uvek sećamo njega i velike pobede u kojoj je učestvovao.

Deda Vitomir pre polaska u oslobodilačke ratove
Deda Vitomir pre polaska u oslobodilačke ratove

“Cvet feniks” je odabran u znak sećanja na vaskrs Srbije, koja se iz pepela Prvog svetskog rata uzdigla i nastavila svoj put, a pozadina značke je zeleno-crna, što su boje Albanske spomenice. Tako sam posle 100 godina odao priznanje nezaborava dedi ratniku.

Deda Vitomir posle prelaska Albanije
Deda Vitomir posle prelaska Albanije

Tokom mog školovanja u vremenu SFRJ, taj deo herojske srpske istorije je samo pominjan. Sve “važno” je počinjalo od 1941. godine. O Prvom svetskom ratu prvo sam saznao čitajući “Srpsku trilogiju” Stevana Jakovljevića, pa iz Korena Dobrice Ćosića. a kasnije do 2006. detaljno iz različitih izvora, zahvaljujući urođenoj radoznalosti. Tog 5. maja 2006, misleći da sam većinu toga saznao o događanjima u oslobodilačkim ratovima, učlanio sam se u Udruženje potomaka ratnika 1912-1920. godine „Major Kosta Todorović“, pod brojem 149. Tako sam i ja preuzeo zadatke Saveza: da dosledno čuvam i razvijam tradicije oslobodilačkih, odbrambenih i pravednih ratova Srbije i Crne Gore od 1912-1918. Da razvijam i jačam ljubav prema otadžbini. Da doprinosim odbrani otadžbine u savremenim uslovima… Ove 2018, u našoj ulici Omladinskoj, na kružnom toku podignut je impozantan spomenik da podseća na herojstvo predaka. Taj spomenik smatram da je spomenik i mome dedi Vitomiru.

Spomenik "Pobednica" otvaranje, foto Zoran Šaponjić
Spomenik “Pobednica” otvaranje, foto Zoran Šaponjić

Srpski simbol “Natalijina ramonda” ili “Cvet feniksa” je na reveru nosio predsednik Srbije u Parizu na proslavi Stogošnjice Prvog svetskog rata 11. novembra 2018. godine sa čim se izdvajao iz mase državnika, iako je “greškom” stavljen na marginu događanja. Kako je uopšte ovaj cvet stigao do simbola srpskoga iskušenja, kroz koje je prošla Srbija tokom Prvoga svetskog rata? To se dogodilo 2012, od kada je zvanično simbol Dana primirja u Srbiji. Inače “Natalijinu ramondu”, biljku bledo ljubičaste boju, 1884. godine u okolini Niša je otkrio doktor Sava Petrović, dvorski lekar kralja Milana Obrenovića i dao joj ime po kraljici Nataliji Obrenović, a u literaturu je uveo Josif Pančić. Biolozi kažu “da je Ramonda preživela još iz vremena ledenog doba, a utočište je našla u škrtom, planinskom tlu. Poznata je po svojoj neverovatnoj izdržljivosti – čak i potpuno osušena, uz sasvim malo vode, Natalijina Ramonda može da oživi i nastavi svoj život.”

Značaka sa srpskim sibolom "cvet feniksa"
Značaka sa srpskim sibolom “cvet feniksa”