Užičko dete koje su proglasili kompjuterom – Dobrica Ćosić

3650

Godine 1988. 14 jula, u Užicu se rodilo dete u porodici Ćosić iz Krčagova. Rekli su da je to „dete sa ličnim stavom“. Leva ruka mu je bila na licu, što su okarekterisali kao „lični stav“:
„Ovaj dečak je zauzeo lični stav. Zamislio se da li će da se rodi sad ili kasnije“, reko je tada ginekolog Pejović. Doktor je pokušao da mu skloni ruku sa lica, ali je dečačić uporno zauzimao taj položaj.

Dobrica Ćosić sa majkom i ocem
Dobrica Ćosić sa majkom i ocem

Dobrica je postao junak jugoslovenske štampe i čaršijskih priča druge polovine devedesetih godina 20. veka. Godine 1999. išao je u OŠ „Slobodan Sekulić“ i završavao je po dve školske godine za godinu dana. Bio je posebno ljubobitljivo i živahno osmogodišnje dete, koje je imalo fotografsko pamćenje, koji je dok su njegovi vršnjaci savladavali prva slova i brojke išao u treći razred i već razmišljao o srednjoj školi i fakultetu. Dobrica je u trećoj godini naučio da čita, napamet sabira, množi i deli višecifrene i decimalne brojeve, računa kao od šale kvadrate i kubove. Zato su ga prozvali „mali kompjuter“.

Medisko ludilo oko Dobrice Ćosića je započelo je te 1998. godine, kada je Ministarstvo za informisanje Srbije objavilo:

Ministar prosvete fasciniran malim genijem iz Užica

Ministar prosvete u Vladi Republike Srbije, prof. dr. Jovo Todorović, primio je devetogodišnjeg Dobricu Ćosića, učenika četvrtog razreda Osnovne škole “Slobodan Sekulić” iz Užica, saopštilo je Ministarstvo za informacije.

“Učenik Dobrica Ćosić je jedan od najtalentovanijih učenika u Srbiji, dečak nadprirodnih sposobnosti i sa visokim koeficijentom inteligencije, oko 150. Od malih nogu pokazao je neslućene mogućnosti u matematici, pa se očekuje da krene stopama naših velikana – Pupina, Tesle, Milankovića. Ministar je pokazao veliko interesovanje za školovanje ovog nesumnjivo velikog talenta i genija iz matematike i sugerisao školi da se napravi poseban program njegovog školovanja. Učeniku Ćosiću ministar je poklonio računar Pentijum, novčano ga nagradio i obećao svaku drugu pomoć za brzi i nesmetan razvoj”.

Ćosići - Dobrica i Dobrica (novinska fotografija)
Ćosići – Dobrica i Dobrica (novinska fotografija)

Posle se Dobrica pojavljivao na RTS-u, proglasili su ga da je novi Nikola Tesla. Krenule su o njemu i čaršijske priče: Da njegov mozak funkcioniše bolje od najboljeg superkompjutera, da je dobio od države doživotnu stipendiju, da ga je 1999. vrbovala i vojska sa verovanjem da je upravo on ta ključna figura (kao Neo u Matriksu), koja će pobediti NATO pakt. Kad god bi se pojavio u nekoj emisiji, zadavali bi mu matematičke zadatke, a on bi govorio kako će se, zbog svoje natprosečnosti, oženiti u 21. godini.

Onda su mu postavili pitanje „Zašto su kompjuteru dali tvoje ime?“
„Postavio sam pitanje čije rešenje je imalo 17 cifara, što sam napamet izračunao, ali je kompjuter 15 cifara. Tako sam pobedio kompjuter i zbog toga su mu dali moje ime.“

Dobrica je matematičke operacije izvodio po nekoj samo njemu poznatoj metodi. Njegov talenat je primećen kada je u četvrtoj godini naučio da čita i piše. Pre toga je brojao sve oko sebe „zalogaje, stepenike“, pamtio je registracije i brojeve telefona. Od pete godine je učio engleski, istoriju, geografiju… Dobricin otac Nenad je u to vreme za Užičku TV5 rekao:

„Kad je progovorio već su bile primetne njegove vrline. Za nas nije bio neobičan, jer je uvek bio sa nama, ali ljudi su počeli primećivati da se razlikuje od ostale dece. Nas je zabrinuo što je, kad je imao 3-4 godine, počeo sa nekim čudnim pitanjima „koliko je 4 podeljeno sa 5?“ Od tog momenta počinje da radi operacije sa brojevima. Uporedo sa tim interesovao se za istoriju. Postavljao je neka pitanja na koje supruga i ja nismo znali da odgovorimo. Kad je naučio da čita pročitao je knjigu istorija Srbije i napamet zna sve vladare i značajne istorijske datume Srbije. Nas je to sve iznenadilo, a i uplašilo…“

Majka Marija je dopunila: „Uvek je bio uz mene pa me to nije iznenadilo. Uvek ćeš primetiti nešto na drugoj deci nego na svom. On je jedino bio radoznao i uporan …“

U to vreme su Užičani najviše pitali da izračuna kog dana će u bilo kojoj godini biti neki praznik, nečiji rođendan ili događaj. Dobrica nije umeo da objasni odakle mu ta sposobnost, ali je bio apsolutno tačan i nije grešio. Pored brojki i istorije zanimali su ga i jezici. Završio je treći stepen engleskog jezika, u školi je učio ruski i nameravao da upiše još neki od svetskih jezika. Posle četiri godine u novinama je pisalo:

„Matematički genije iz Užica, dvanaestogodišnji Dobrica Ćosić pohvalio se da je pored mnogih matematičkih tajni savladao i skoro sve tajne ruskog i engleskog jezika.“

Oko svog daljeg školovanja još tada je imao razrađen plan, i gledajući iz današnje vremenske perspektive da sve što je rekao za TV5 Užice je i ispunio:

Dobrica se zaposlio još dok je studirao
Dobrica se zaposlio još dok je studirao

„Četvrti razred mogu, ali neću preskočiti zbog učiteljice Jelene Mandić, drugova i drugarica. Zahvaljujući direktoru Branku Trifunoviću peti, šesti i osmi razred završiću za dve godine. Posle osnovne škole upisaću matematičku gimnaziju, a posle toga nameravam da upišem elektrotehnički fakultet.“
U to vreme osmogodišnji Dobrica je voleo sport, posebno fudbal i Dejana Savićevića, sa kojim se redovno dopisivao i od koga je dobio kompjuter na poklon. Rekao je: „Sport obožavam. U razredu sam jedan od najboljih fudbalera, do sada sam dobio nekoliko dresova, najpre od Dejana Savićevića, a zatim od Drulovića i Simića. Odlično igram košarku, a u odbojci sam nenadmašan.”

Od zavoda za izdavanje udžbenika Dobrica je te 1998. dobio novi kompjuter, koji je u vreme kada je TV5 snimala u kući Ćosića reportažu, stajao neraspakovan, jer je stan u Krčagovu, gde je živela porodica Ćosić – otac, majka, brat student i Dobrica, bio tako mali, samo 36 kvadrata, da jednostavno nije imao gde da ga stavi. Oko stana tadašnje političke strukture nisu imale razumevanja, ali su Dobricu koristili, slikali se sa njim i pominjali ga u svojim intervijuima. Socijalisti su preterivali u novinama je pisalo:

„Nova televizija (Užice)

Predsednik SPS-a Užice i narodni poslanik Vladan Nikolić, juče je u Užicu otvorio studio gradske televizije, „S“ TV Užice. Početak njenog rada simbolično je označio mladi, nadprosečno talentovani dečak iz Užica, Dobrica Ćosić. Tako je, osim postojeće privatne televizije TV5, Užice dobilo još jednu gradsku televiziju. R. P.“

A onda je Dobrica nestao iz javnosti, čulo je se da je u Beogradu upisao Elektrotehnički fakultet. Kasnije sam pročitao vest:

„Zaslužili posao…

Dobrica svetski putnik
Dobrica svetski putnik

Dobrica Ćosić i Gordana Stojiljković
Od 140 prijavljenih kandidata za prošlogodišnji program „BG praksa”, devetoro studenata je dobilo stalan posao u JKP „Beogradski vodovod i kanalizacija”. Među njima su studenti elektrotehnike Dobrica Ćosić i Gordana Stojiljković, koji su nakon šestomesečne obuke dobili posao u struci. Prijava za ovogodišnju „BG praksu” traje do 2. maja.

Kroz program „BG praksa” svaki student ima svog mentora, a u toku prakse obezbeđene su im markice i topli obrok. Dobrica Ćosić i Gordana Stojiljković kažu da im je obuka dosta značila, jer im je, pored posla u struci, donela i priliku da izađu na teren i teoriju koju su učili na fakultetu primene u praksi.

– Na praksi smo imali prilike da se upoznamo sa kancelarijskim i terenskim poslom. Svako od nas je imao posebnog mentora i u svakom trenutku smo mogli da ih pitamo ako nam nešto nije bilo jasno. Završila sam Elektrotehnički fakultet, pa mi je praksa dosta značila, jer tokom studija ovako nešto nismo imali – priča za Press Gordana Stojiljković. Ona poziva sve kolege da se prijave na ovaj program, jer, kako kaže, iako ne budu dobili posao, naučiće dosta toga na terenu. Dobrica Ćosić je tokom prakse imao prilike da vidi kako funkcioniše rad u velikim preduzećima i nadao se da će nakon toga moći da radi u istoj ili sličnoj firmi.

– Radili smo svakodnevno sa svojim mentorima i kolegama i tako smo ono što smo naučili na studijama primenjivali u praksi. Nakon samo mesec dana od završetka programa pozvali su nas devetoro i ponudili nam posao. U „Beogradskom vodovodu i kanalizaciji” smo od januara i zasad je sve super – rekao je mladi Dobrica Ćosić.“

Dobrica i Milica, velika ljubav, krunisana brakom
Dobrica i Milica, velika ljubav, krunisana brakom

Prošlo je dosta godina na internetu su na nekim forumima počeli ponovo da pričaju priče o užičkom „genijalnom detetu Dobrici“, da je otišao u inostranstvo da živi, da više nije živ, mnogo laži i pretpostavki sve dok se nije oglasio sam Dobrica N Ćosić:

“Dakle, moje ime je Dobrica Ćosić. Imam 22 godine i završavam Elektrotehnički fakultet u Beogradu. Živim na Zvezdari, zdrav, prav i uzbrdo brz. Imam devojku – nisam se oženio. Nemam doživotnu stipendiju od države. A za ostalo, ako su me mediji tako skrojili (iskreno, ne sećam se), neka tako i bude!“

Kasnije sam video na Dobricinom fejs profilu da je putovao po svetu i da se oženio svojom dugogodišnjom ljubavi Milicom Cvetković Ćosić, da je veoma sretan mlad mudar čovek, da još uvek voli fudbal.