Veliki park, kako ga je osmislio Risto Tešić

822
Veliki park u vreme Rista Tešića 1902. godine
Veliki park u vreme Rista Tešića 1902. godine

Oduvek sam bio fasciniran ličnošću Riste Tešića koga smatram za prvog srpskog ekologa. Nisam mogao da verujem da ne postoji fotografija Velikog parka u vreme kad je Risto završio osnovne radove. Nazad posle trideset godina iščekivanja ponudili su mi takvu razglednicu i ja vam je sa radošću poklanjam. Tu je kamena brana, jezerce, vodenica uz koju je i nastrešica za čamce a kod Ružića istočnika kafanica.

Risto izađe iz svoje sajdžiske radnje, po navici baci pogled prema zvoniku Saborne crkve. Na njenom satu bilo je tačno 16 sati, izvadi svoj džepnjak na kome su kazaljke pokazivale indetično vreme. Zaključa radnju i tiho zviznu. Iz dvorišta iza radnje, prvo mu se pridruži malo čupavo kuče crne boje. Risto čučnu i pomazi ga. Tada se pojavi četrnestogodišnji dečko noseći preko ramena vreću u kojoj se nešto mrdalo… Kada su stigli u tu najveću pustaru u okolini zvanu “Stočno groblje” punu zmija, gde su Užičani bacali uginule životinje, Risto odveza vreću i spusti je na kamenito tle. Nije prošlo malo vremena iz nje počeše da se pomaljaju ružičaste njuškice ježeva. Radoznalost Užičana najzad je bila zadovoljena. Risto je otkupljivao od seljaka iz okoline ježeve i puštao ih tu gde je planirao da uredi Veliki park, da istrebe zmije.

Iste godine je fotografisan već stari Risto. koji pomaže ptici
Iste godine je fotografisan već stari Risto. koji pomaže ptici

I tako jež po jež, zmija po zmija, drvo po drvo, tek, brda su s proleća počela da bivaju nešto zelenija. Čak su i oni najsumnjičaviji, ubeđeni da je Risto malo na svoju ruku, shvatili da taj posao ima smisla. Bujica je bilo sve manje, a sajdžijinih pomoćnika sve više. Nisu sada samo kulučari radili, po naredbi opštine. Pridružili su se i užički đaci, koji su jedva dočekali priliku da urade nešto za svoj grad. Zasadili su preko osamdeset vrsta drveća, pošumili sva brda i potoke, probili puteve i staze, čak napravili i ribnjak. Rečju, stvorili su od pustinje baštu, i to bez prebijene pare od opštine. Skoro dve decenije trajala je Ristina Radna akcija po goletima Velikog i Malog Zabučja. Risto je s prijateljima, svojim učenicima i đacima užičkih škola izgradio i kupalište, vodenicu u parku, kamenu branu i jezerce, gde je iznajmljivao čamce. Tako je finansirao radove za lepše Užice. Napravio ono što Užičani i danas nazivaju „Veliki park”, na obali Đetinje i poviše nje.

Veliki srpski književnik Užčanin Milutin Uskoković sredinom prve decenije 20. veka je zapisao: „Ovo šetalište nalazi se van varoši, s druge strane Đetinje, na jednoj padini divljačkog Zabučja. Njega posećuju đaci i činovnici. I ostali namernici, ljubitelji prirode, rado dolaze u Veliki park, i tada i dan-danas, kreću se vijugavim pešačkim stazama ovog šumovitog predela, penju u vrhove Zabučja, odakle se otvaraju divni vidici na varoš. Svi posetioci Velikog parka uživaju u lepoti pejzaža, gde se želje lakše obistinjuju”.