Zaharić I. Čedomir

1599
Zaharić I. Čedomir
Zaharić I. Čedomir

Unuk čuvenog i umnog kremanskog sveštenika Zaharija i sin užičkog trgovca Ilije, Čedomir Zaharić, učitelj, ratnik i senator užičkog kraja, rodio se u Užicu 1885. godine. Već od najranijeg detinjstva pratile su ga porodične tragedije. Vrlo rano je ostao bez majke Jelice, što je primoralo oca da se vrati u Kremna radi podizanja i školovanja dva sina. Posle završene osnovne škole i četiri razreda užičke realke, umiru mu otac i brat Sava. Brigu o daljem izdržavanju i školovanju preuzeo je deda Zaharije i zahvaljujući njemu Čedomir je sa odličnim uspehom završio učiteljsku školu. Nakon odsluženog vojnog roka u 4. četi, 2. bataljona, IV pešadijskog puka, radi kao učitelj u Mačkatu, Biosci i Kremnima gde ostavlja dubok trag. Meštani ga pamte kao divnog čoveka i uspešnog pedagoga.

U oslobodilačke ratove odlazi kao rezervni pešadijski podnarednik, a posle bitke kod Bitolja 1912. godine, proizveden je u čin narednika. Od početka Prvog svetskog rata u činu kapetana komanduje 4. četom, 2. bataljona. Prilikom povlačenja naše vojske, 11. novembra 1915. godine, obaveštava višu komandu da mu je tokom noći pobeglo sedam vojnika, ali je odatle svoju četu bez ijedne žrtve preveo preko Albanije. Na Krfu je određen u komisiju za obuku ratnika u rukovanju novom francuskom puškom i pripremanje predstojeće ofanzive. Uoči odlučujućeg napada na Kajmakčalan 29. septembra 1916. godine, kapetan Čedomir Zaharić preuzima komandu 4. čete, 1. bataljona IV užičkog puka. Za dokazanu hrabrost u svim borbama i uspešno komandovanje svojim jedinicama, odlikovan je Srebrnim vojničkim ordenom Karađorđeve zvezde sa mačevima, Albanskom spomenicom, Ordenom Svetog Save i drugim mirnodopskim odlikovanjima.

Posle povratka iz rata bavio se učiteljskim pozivom, a 1924. godine postavljen je za činovnika u užičkoj opštini. Izvesno vreme obavljao je i dužnost predsednika i baš tada su u gradu rešeni mnogi komunalni problemi. Aktivno se bavio politikom i od početka tridesetih godina vodeći je tribun radikalne partije u zlatiborskom srezu. Na parlamentarnim izborima, 8. novembra 1931. godine, ubedljivo pobeđuje demokratskog kandidata Andriju Jevremovića i odlazi u skupštinu. Na sledećim izborima, 5. maja 1935. godine, Zaharić odiosi još ubedljiviju pobedu, za njega je glasalo 65% birača izašlih na glasanje. Kada je formirana JRZ na zboru u Čajetini, izabran je za predsednika sreskog odbora. Na parlamentarnim izborima održanim 11. decembra 1938. godine, kao ugledni senator i obdareni orator, pomogao je svom partijskom drugu Sretenu Kuzeljeviću da bude izabran u parlament.

Zaharić se oženio Zorkom Ocokoljić, kćerkom ivanjičkog sveštenika. U tom braku rođeni su sinovi Ilija i Savo i kćerke Jelica, Radmila, Ivona, Olga i Milka.

Pred Drugi svetski rat mobilisan je i postavljen za komandanta Zagreba, a kad je došlo do raspada države i vojske uspeo je krišom da preko Vinkovaca i Beograda stigne u Užice. Sve pozive generala Milana Nedića i pukovnika Draže Mihailovića da im se pridruži odbio je, nije želeo da učestvuje u bratoubilačkom ratu. Imao je daleko prečih poslova, da u tim teškim i opasnim vremenima prehrani porodicu, i tri kćerke izbegle sa decom u Kremna iz Debra, Beograda i Užica i da šalje pakete u nemačke logore sinu i dvojici zetova. Tokom rata nije pripadao nijednoj organizaciji niti je bio politički angažovan, ali su ga partizanske vlasti oglasile za narodnog neprijatelja i saradnika okupatora.

Žigosan najcrnjim etiketama. rezervni pešadijski potpukovnik Čedomir Zaharić nije hteo da čeka partizanske jedinice, sa sinom Savom, dva sinovca i desetak mladića. ranije mobilisanih u Nedićevu vojsku. napustio je Užice. Krenuli su u pravcu Višegrada i prema saznanjima porodice stigli do Zenice, gde su ih partizani zarobili i u jednom masakru streljali. Nameće se pitanje kako je moguće da cenjeni pedagog, komandant u oslobodilačkim ratovima, vitez sa Kajmakčalana, narodni tribun, poslanik i kraljev senator bude narodni izdajnik. Kakav je to saradnik okupatora kome Nemci odvode u zarobljenički lager sina i dva zeta, a Bugari pale imovinu u Kremnima?

I za kraj jedna tužna priča. Danas u Australiji i Kanadi živi deset direktnih muških potomaka Čedomira Zaharića, u Srbiji nema nijednog!?