Balovi staroga Užica

2345

Ostalo je zapisano (Srpsko nasleđe,  Istorijske sveske, broj 9, septembar 1998) da se tek zime 1854–1855 “otpočelo sa priređivanjem balova” i da su oni postali uobičajen vid okupljanja u zimskom periodu, iako o tim počecima ima malo podataka. Godine 1838. pukovnik Hodžes, prvi engleski konzul u Beogradu, priredio je prvi bal kome je prisustvovao i knez Miloš sa zvanicama. Prave balove, i po sjaju i po raskoši nalik evropskim kraljevskim kućama, priređivala je kraljica Natalija, koja je postavila osnove ponašanja i života na dvoru. Nastojala je da, tokom svog boravka u Beogradu, kao domaćica, unese novine iz sveta koji je imala priliku da upozna živeći u francuskom mondenskom letovalištu u Bijaricu. Taj model je podrazumevao priređivanje balova i raznih svečanosti. Odmah po povratku kraljice Natalije u Beograd 1895. i početkom 1896. organizovana su dva velika i dva mala bala. Novogodišnji, “veliki”, bal bio je posebno svečan. Počinjao je u 10 sati uveče i trajao je do duboko u noć. Svaka dama dobijala je na ulazu knjižicu sa upisanim redosledom igara u koju je upisivala partnera za svaku igru. Strogo se vodilo računa da dame ne ostaju dugo bez kavaljera, a ukoliko bi se to i dogodilo uvek su bili u rezervi partneri koji su priskakali u pomoć.

Dolazak na bal
Dolazak na bal

Raspored igara strogo je poštovan i prema izboru može se zaključiti da su svečanosti ove vrste bile prožete nacionalnim duhom kome je data evropska forma. Obično su počinjale kolom (kolo kralja Milana, kraljice Natalije, kraljice Drage itd.), sledile su polka, mazurka, valcer, potom opet kolo, obično “Srbijanka”, zatim kotiljon. Prema jednoj od sačuvanih devojačkih knjižica sa dvorskog bala, održanog 1887, na programu je bilo 11 igara, sa pauzom posle osme. Haljine su bile dugačke, sa šlepom, na najvećoj ceni su bile toalete šivene u salonu “Ko Fransine”, u Beču, ili one od “Monasterlije”, iz Pešte. Sama Kraljica Natalija više je polagala na modu pariskih salona. Muškarci su nosili frak, oficiri paradne uniforme sa ešarpama i perjanicama, ordenje se nosilo sa lentom, a odlikovane žene ordenje su kačile preko balske haljine. Najotmenijom bojom smatrala se nijansa “lila”, takozvana “heliantrop”…

Članice Kola srpskih sestara u nošnjama
Članice Kola srpskih sestara u nošnjama

Neću preterati ako kažem da ni staro Užice nije zaostajalo iza Beograda, još pre Balkanskoga, a naročito između Prvog i Drugog sv. rata. Najpopularniji užički bal bio je Svetosavski Užičke gimnazije, koji se održavao 27. januara, na dan istoimenog školskog praznika. Na tom balu nisu igrali učenici. Tu se zabavljala ondašnja užička elita. Bal se održavao u svečanoj sali gimnazije na trećem spratu. U toj prelepoj sali sa uglačenim parketom od orahovog drveta, ukrašenim zidovima na kojima su blistali gipsani ornameti i tri raskošna, kristalna lustera, nije zaostajala za beograskim, pa i evropskim dvoranama ove namene. Pre otvaranja bala obično je izvođen svečani umetnički program učenika gimnazije, a sam bal je zapošinjao u 21.30 časova i trajao do 3 časa. Za posluženje gostiju uvek je bio organizovan dobro snadbeven bife u kome je služilo nekoliko najboljih varoških konobara. Bal je po pravilu otvarao direktor gimnazije, tako što je poveo svečano “Kraljevo kolo”, koje nije imalo reči, već se odmerenim elegantnim korakom igralo uz muziku. Ponekad je umesto direktora bal otvarao, vodeći kolo, najmlađi profesor gimnazije, odnosno suplent. Prema tadašnjoj modi, ali i po protokolu, dame su bile obučene u duge, raskošne, balske haljine. Ni odeća muškarca nije bila bez protokola – obaveznog fraka, smokinga ili tamnog odela sa belom košuljom i svilenom kravatom. A oficiri su tom prilikom bili odeveni u crna oficirska odela, ukrašena zlatnim krugom epoleta i zlatnim dugmadima.

Jedna od izabranih mis bala Kola srpskih sestara
Jedna od izabranih mis bala Kola srpskih sestara

“Kolo srpskih sestara” organizovao je Kostim-bal. Članice bi obukle narodne nošnje, iz svih krajeva Jugoslavije. Svaka užička dama koja je želela da učestvuje plaćala je kolu 50 ondašnjih dinara za iznajmljivanje nošnje, posebno žene činovnika koje su u Užice dolazile sa raznih strana Kraljevine Jugoslavije, prema potrebi službe i premeštajima svojih muževa. Muškarci su na ovim balovima nosili svečana tamna odela, a neki i narodnu nošnju. Ovi balovi su obišno održavani u februaru u hotelu “Zlatibor” ili “Pariz”. Na balu je birana mis, kada se gledalo na celokupan sklad ličnosti kandidatkinje. Prihod je išao užičkom Domu siročadi, koji je bio pri Crvenom krstu.
Drugo užičko žensko dobrotvorno društvo “Knjeginja Ljubica” organizovalo je “Masken-bal”. Bila je to šarena grupa maskiranih muškaraca i žena u razne tada aktuelne kostime. Birani su “kraljica” i “kralj” bala i to tačno u ponoć, kada su izabrani morali da odigraju počasni valcer. Tako su ga igrali Neron i anđeo sa krilima… Masken bal je se uvek održavao u kafanskoj Sali hotela “Pariz” a prihod je takođe išao u humanitarne svrhe.

Žensko dobrotvorno društvo “Kneginja Zorka” bila je organizator čuvenog “Cic bala”, koji je ime dobio po najeftinijem tekstilnom materijalu – cicu. Svaka dama na ovom balu je morala da bude obučena u prvu balsku haljinu do članaka sašivenu od najednostavnijeg cica. I na ovom balu se birala mis i to prema izburu najlepše haljine, ali i lepote učesnice. Oraganicovana je i šaljiva pošta ali samo za muškarce, koja se održavala prodajom raznih razglednica, koje su kupovale žene, na kojima su pisale poruke prisutnoj gospodi i da ih prodaju “šaljivoj pošti”. Kad se završi izbor za “mis”, gospodin koji je dobio najviše razglednica bi odigrao počasni ples sa mis i bio glavni badža… “Cic bal” je uvek održavan u hotelu Zlatibor, a prihod je išao u korist dobrotvorne đačke kuhinje u kojoj su siromašni učenici Gimnazije i Učiteljske ili oni sa strane dobijali dva obroka dnevno.
U godinama pred Drugi sv. rat u hotelu Zlatibor je održavan “Studentski novogodišnji bal”, revolucionaran jer se održavao uoči prvog januara za “državnu Novu godinu”, kako su je tada zvali u starom Užicu. Ostali dočeci su su se organizovali uoči 14. januara na “našu Novu godinu”. Sem studenata državnu Novu godinu niko nije fermao. Užički studenti su želeli da se Užice izjednači sa ostalim razvijenim svetom. Uspeli su, jer je poseta ovom balu bila više nego očekivana. Zašto su taj studentski doček nove godine zvali bal a ne zabava, do sada nije razjašnjeno. Nije bila potrebna ni duga balska haljina, a ni frak i nije bilo nekih balskih pravila…