Последње ужичке рабаџије

Poslednje užičke rabadžije, prvenstveno mislim na one koji su radili sa volovima, nestale su iz Užica krajem šezdesetih godina. Nešto kasnije zatvorena je i poslednja potkivačka radnja.

Rabadžija na radu u Turici. Foto V. Kovačević
Rabadžija na radu u Turici. Foto V. Kovačević

Fotografije tih poslеdnjih užičkih rabadžija su zabeležili moj otac, profesor Vlajko Kovačević, koji je fotografisao rabadžiju baš u toku teškog rada, negde u Turici, kada je pripreman jedan plac za gradnju. Drugog je fotografisao Ilija Lazić na rakrsnici kod Prve osnovne škole baš kad je pošao kod Pujda kovača-potkivača da mu potkuje volove.Nažalost ni užički hroničar sa fotoaparatom, a ni moj otac, koji je bio više nastrojen umetničkoj fotografiji, nisu zapisali imena poslednjih užičkih rabadžija.

. Rabadđija poveo volove na potkivanje. Foto I Lazić
. Rabadđija poveo volove na potkivanje. Foto I Lazić

Osećam obavezu zbog mlađih užičana, rođenih kada u Užicu više nije bilo rabadžija, da nešto više o njima kažem. Nema dobrog rabadžije bez dobrih potkovanih volova. To je veoma težak, mukotrpan i opasan posao. Nema šume na Murtenici iz koje rabadžije nisu ili ne izvlače građu. Za dobrog rabadžiju u ovim krajevima još dugo će biti posla jer traktori i druge mašine ne mogu u svaki kutak planine. Ovaj zanat se nasleđuje sa oca na sina. Većina ljudi koji se bave ovim poslom na Zlatiboru volove paze bolje nego sebe. Bez kvalitetne hrane i nege nema im ni rada u šumi. Leti dobra paša, a zimi seno i obavezno minimum po 5kg žita svakog dana tokom cele godine. Nema dobrog rabadžije bez dobrih volova koji su u ovom poslu u jugozapadnoj Srbiji za gorštake stvar prestiža. Dobar rabadžija mora znati kako da sačuva na radu i sebe i volove, bez kojih mu nema zarade i života u planini.

Težak posao rabadžije na Murtenici u 21 veku. Foto A. Dulanović
Težak posao rabadžije na Murtenici u 21 veku. Foto A. Dulanović

Najviše rabadžija danas radi na Zlatiboru. Tačnije na Murtenici u novovaroškom kraju, gde se i pored svih čuda civilizacije većina seoskih poslova i danas obavlja uz pomoć volovske i konjske zaprege. Rabadžiluk se uči od malena i porodična je tradicija. Težak posao, brzo slomi i rabadžiju i zapregu, ali kada nešto radiš s ljubavlju nevolje se lakše podnose. Zlatiborci vole i rabadžiluk i volove. Dobar rabadžija je na glasu, a volovi naučeni na mukotrpan rad u šumi često vrede pravo malo bogastvo

“Ударничким радом језеро на Златибору”

Године 1946. Тито је обишао ратне сирочиће у дому у вили “Голија”. Тада му је приказан пројекат који га је изненадио, за који је рекао да мора бити што пре реализован, најбоље омладинском радном акцијом… Исте године радна акција изградње језера је започета.

Прочитај више »