April 1979.

316
. General Nikola Ljubičić
. General Nikola Ljubičić

Početkom aprila u Titovo Užice je došao savezni sekretar za narodnu odbranu general armije Nikola Ljubičić zajedno sa Rajkom Ječmenicom članom presedništva Srbije, general pukovnikom Petrom Gračaninom, tada komandantom Beogradske armijske oblasti. Sa njima je bio i Milovan Đokanović i Petar Antonijević. Ljubičić je posetio “Prvi Partizan”. a kasnije u svom rodnom selu Dobrodolu – Lunovom selu gradilište fabrike alkohola koju je podizala “radna organizacija Jelova Gora”. Kada se vratio u Užice, vodio je maratonske razgovore sa predstavnicima opština Titovo Užice i Bajina Bašta o budućem planovima za dalji razvoj i “Merama stabilizacione politike”.

Objavljeno je da je Valjaonica bakra tada “Slobodan Penezić Krcun” u martu mesecu oborila sve rekorde u proizvodnji, naime valjaoničari su proizveli 5.528 tona valjanih i presovanih proizvoda od bakra i ostvarili ovaj najveći rezultat za poslednjih 24 godine otkako je osnovana fabrika. Rečeno je: “Rekordna proizvodnja ostvarena je zahvaljujući svestranom zalaganju svih zaposlenih u neposrednoj proizvodnji i onima koji rade na održavanju. Celokupna proizvodnja valjanice za ovu 1979. godinu unapred je bila prodata na domaćem i stranom tržižtu.

U Požegi radnici fabrike nameštaja “Napredak”, prihvatili su poveći posao, u toku aprila i maja ove 79′ godine radiće nameštaj za za opremanje jednoga povećeg hotela u Moskvi koji se gradio za predstojeću olimpijadu. U međuvremenu radnici Napredka su se takmičili u gađanju vazdušnom puškom. Od njih 24 radnika, najbolji je bio Milosav Jevtović. U konkurenciji žena pobedila je Jefimija Radosavljević…

U to vreme Bajinobaštani su skoro bili duhovitiji od Užičana, Rašo Ivanović je u svojoj kolumni pisao:

Uteha

Opštinska administracija u Bajinoj Bašti brojnija je za duplo od ariljske, a za 25 činovnika od pribojske. Ovde su za to brzo našli utehu. Kažu, ako privredno nismo razvijeni bar smo to u administrativnom pogledu.

Rangiranje

U jednom bajinobaštanskom kolektivu radi bolovanja tehničare su ovako rangirali: Luks, de luks, mediteran i veteran.

Bombaši

Grupu Obrazovnog centra “Josif Pančić” u Bajinoj Bašti nazivaju bombašima.

Kažu da je zahvaljujući njima značajno povećan promet alkoholnih bočica (bombica) u gradu.

Ispravka

Jedan čitalac nedavno se ljutnuo kad sam napisao da mu je ovan slomio nogu. Neka neupućeni ne pomisle da je navedeni čitalac čobanin – čovek je VK majstor.

U Palasu sedi društvo na jutarnjoj kafi čita dnevne novine i “brsti” gradsku politiku. Jedan čita “Večernje novosti” i zadubi se u natpis “Snadbevanje Čačka prehrabenim proizvodima”. Čudeći se sa “E moji, Čačani”, otpoče da čita kako su cene na čačanskoj pijaci, koja je do nedavno najeftinija u ovom delu Srbije, postala “paprena”. Kajmak je dostigao sto dinara po kilogramu, a sir zbog cena postao “slan”. Sklapajući novine još jednom prokomentarisa “što bi rekli da kajmak po 130 i više dinara kao mi na našoj Zelenoj pijaci”.

. Pisac Dobrilo Nenadić u vreme kada je dobio nagradu za roman Dorotej
. Pisac Dobrilo Nenadić u vreme kada je dobio nagradu za roman Dorotej

Šestog aprila ove 79′ godine, a bio je petak u Beogradu je održana svečanost na kojoj je Dobrilu Nenadiću, autoru romana “Dorotej” uručena nagrada za najčitaniju knjigu 1978. godine. Između ostalog tada je rekao: “Radostan sam, ali pomalo i uplašen od toga što primam isto ono priznanje što su pre mene dobili takvi majstori pisane reči kao što su Crnjanski, Lalić, Bulatović, Tišma, koji su sjajem svojih imena i svojih dela ovu nagradu učinili tako ugledbnom. Srećan sam zbog toga što je moja priča bila tako rado čitana i čto su je zavoleli oni kojima je bila namenjena. Zahvaljujem se svojim dragim čitaocima koji su drugovali sa junacima moje starinske povesti, otkidajući vreme od prečih poslova, od odmora i sna”. Još jednom je ovaj genijalni Ariljac potvrdio svoju skromnost ali je potvrdio svoju veličinu. Dobrilo Nenadić pojavio se u književnosti kao oformnjen i zreo pisac. Rođen je u selu Vigoštu kod Arilja. U Požezi je završio srednju poljoprivrednu školu, a u Beogradu poljoprivredni fakultet.

Do 1985. godine “Dorotej doživeo je pet izdanja i preveden je na ruski i slovenački jezik. U “Doroteju” je pisac prikazao borbu za vlast i položaje u srednjevekovnoj Srbiji i skinuo veo sa idealizovanog života u sedištima duhovne i svetovne vlasti – župama i manastirima. Uz tiho i uporno pisanja knjiga u rodnom Arilju, Dobrilo Nenadić bavio se isto tako tiho uzgajanjem malina. Za taj agronomski rad dobio je silna ordenja.

Za direktora užičke Opšte bolnice imenovan je dr Radojko Misailović. Rođen u Kremnima 1934., gimnaziju završio u Užicu a medicinski fakultet u Beogradu. U užičkoj bolnici je radio od 1961. Godine, 1968. se specijalizovao za očne bolesti. Za načelnika očnog odeljenja postavljen 1976. Godine.

U zemljotresu 1979. srušen je u Budvi hotel Slavija
U zemljotresu 1979. srušen je u Budvi hotel Slavija

Petnestog aprila 1979. Godine čuo se prvo lavež pasa, cvrkut ptica, kukurikanje kokošaka, zavijanje uznemirenih životinja a zatim u 06h 19m zemljotres sa magnitudom 7.0 jedinica Rihterove skale. Izazvao je katastrofalna razaranja sa intenzitetom od 4. stepeni Merkalijeve skale na cijelom Crnogorskom primorju, na dužini od preko 100 km. Epicentar zemljotresa se nalazio u Jadranskom moru, između Ulcinja i Bara, na udaljenosti od 15 km od obale. U ovom zemljotresu 101 osoba je izgubila život u Crnoj Gori i 35 u Albaniji. Stradali su gradovi: Ulcinj, Bar, Petrovac, Budva, Tivat, Kotor, Risan i Herceg Novi, a razoreno je 250 naselja. Uništen je ogroman dio modernih hotelskih kapaciteta u regionu, oštećena su 53 zdravstvena objekta, 570 objekata socijalne i dječije zaštite, 240 školskih objekata. Posebno su stradali kulturno-istorijski spomenici (manastiri, crkve, muzeji, arhivi), koji su koncentrisani uglavnom u najugroženijem primorskom pojasu. Velike štete su bile na putnoj mreži – oštećeno je oko 350 km magistralnih i 200 km regionalnih puteva. Jedna od specifičnih manifestacija oštećenja tla izazvana zemljotresom pojavili su se klizišta i odroni. Svi užićki kolektivi su skupljali pomoć u novcu, raznim sredstvima, obrazovane su ekipe za opravku vodovodnih i kanalizacionih cevi, hiruške ekipe, ekipe za popravku elektro i PTT mreže. Užičani kao najbliži su nesebično pomogli i součestvovali u ovoj nesreći.

U zemljotresu 1979. u Kotoru su se urušili mnogi istorijski spomenici
U zemljotresu 1979. u Kotoru su se urušili mnogi istorijski spomenici

Ovo proleće je iznenadilo Užičane jednom novom pojavom. Ranije se pred poskupljenje osećala nestašica određenih proizvoda, stvarana je veštačka nestašica koja bi nestala čim bi prizvođača dobio saglasnost na povećanje cena. Sada je iskrslo nešto novo, i pored dobijanja saglasnosti za povećanje cena, opet se osećala nestašica. Meso, mleko i mlečni proizvodi i razni drugi proizvodi.

Rade sa Terazija, zaređao još od Koštice da traži buter, svud su mu rekli “nema”. U robnoj ku}i “Progres” na Trgu revoltiran odgovorima i još više umoran od potucanja, gnevno dreknu: “Ovo samo Užicu nema”. Osećala se nestašica sijalica buitan-gasa, benzina, kafe, mesa. Vođene su debate i i u Skupštini Jugoslavije. U užičkim prodavnicama je bilo sve manje crno-belih televizora, igle, dugmad i druge sitnice su takođe zadavale probleme trgovcima, domaća proizvodnja se ugasila a o uvozu niko nije razmišljao. Vladala je nestašica bele tehnike zbog nedostatka limova potrebnih za njihovu izradu. Nije bilo dovoljno poljoprivrednih alatki i još mnogo toga. U Užicu se čulo: “Počelo je počelo”…

Ovoga aprila se je umro jedan od najbliskih Titovih saradnika Đuro Pucar Stari.

Pekari “Sretena Gudurića” su obeležili tridesetogodišnjicu rada. Posle referata direktora Zorana Radovića, Mirko Popović je otkrio spomen ploču izginulim pekarima u Nor-u na zgradi preduzeća u Krčagovu, na kojoj je isklesano 47. imena. Nakon toga su pustili u rad novu tunelsku peć. Promovisali su knjigu novinara Đorđa Pilčevića “Užićki pekari u koloni borbe i izgradnje”.

Vojo Bojović je proslavio sedamdeseti rođendan a predsednik opštine Miloje Milovanović mu je uručio sliku užiške plaže rad akademskog slikara Rada Vergovića, za čiju izgradnju je on bio najzaslužniji. Nešto kasnije povodom sedemdeset godina života i pedeset godina rada u oblasti sporta i fizičke kulture, zlatan časovnik mu je uručio Srđa Govedarica predsednik sporkog društva “Sloboda”.

Na ovogodišnjem reliju “Zvezda” u Sloveniji, Milun Vesnić osvojio je prvo mesto u klasi do 1.150 kubika, Staza je bila dugačka 660 kilometara sa 8 brdsko-brzinskih ispita koji su se vozili na makadamu. Milun se spremao za nastup na “Velika nagrada Makedonije 79.”

Jedan od najstrijih Užičana tada je bio Miloš B. Janković, rođen u Užicu 9. maja 1885. Bio je poznat kao prosvetni radnik socijalista. Ove 1979. godine proslavio je 95. rođendan. Živeo je u Beogradu i delegacija Užičana na čelu sa predsednikom opštine Milojem Milovanovićem ga je obišla i poželela mu dug život. Tada je starina rekla: “Bili smo socijal-demojrati, družio sam se sa Radovanom Dragovićem, Dimitrijom Tucovićem a dopisivao sa Miljkom Savićem”. On je 1907. godine osnovao Klub učitelja socijal-demokrata koji je 1919. pretrastao u Klub ućitelja komunista.

Časopis Sam svoj majstor iz januara 1979. godine.
Časopis Sam svoj majstor iz januara 1979. godine.

Sam svoj majstor je bio časopis o raznim kućnim majstorijama koji je izdavao Vjesnik iz Zagreba. Imao je maskotu u obliku humanoidnog zavrtnja sa leptir-maticom i beretkom na „glavi“, čije je geslo bilo: „Uradi – uštedi“. Bio je omiljeni časopis mnogih Užičana naklonjenih majstorluku. Izlazio je od 1975. do 1992. godine, kada ljudi iz redakcije odlaze iz Vjesnika i pokreću časopis pod nazivom Majstor, koji izlazi i danas. Časopis se, pored raznih saveta vezanih za kućne majstorije, bavio i: arhitekturom, gradnjom, elektronikom, fotografijom, računarima, haj-faj tehnikom, videom, filmom, poljoprivredom, nautikom, solarnom tehnikom, auto-mehanikom, kućnim instalacijama, modelarstvom, lovom, ribolovom, starim zanatima, hobijima itd. U januarskom broju SAM-a ove 1979. Izašao je detaljan ćlanak o tome kako renovirati potkrovlje starijih kuća i naprviti udoban stan. Posle toga Užičani su počeli masovno da se bave svojim potkrovljima.

Maloletni Mire Kirovac je ušao kroz prozor u prizemnoj kući u ulici Vojvode Maslaća i počeo da odvaja vredne stvari sa namerom da ih ukrade. Za to vreme je ostavio prislonjen svoj bicikl uz lampion na trotorau. I tako, dok je Mire krao nepoznati lopov mu je ukrao novi bicikl.