U vremenu Omladinskog kluba, zlatnom dobu užičkog roka (drugi deo)

1624

U časopisu “Duga” br 25 od 8.2.1975, u članku “I tako se može kad se hoće” je pisalo:
(…) “Sa osnivanjem Omladinskog kluba situacija se mnogo izmenila. Mladi su dobili svoj kutak, mogućnost da se pokažu i da se dokažu. Poseta kafanama je smanjena. Prijatnije je sedeti u Klubu i slušati dobru muziku, pijuckati Koka-kolu. Otvoren je i Disko-klub. Disko večeri su postale izuzetan doživljaj za svakoga. Za Predraga Kovačevića, disk-džokeja Omladinskog kluba se kratko može reći: šarm i umešnost uz pomoć elektronike. Ovde se za umor ne zna, a raspust je bio samo uspeh u radu. Predsednik Kluba omladine, Dragiša Stepanović kaže: ‘Mladi su u Klubu našli svoj dom. Prva je počela je da radi literarna sekcija, za mesec dana je okupila poklonike pisane reči. Organizovane su veoma posećene književne večeri. Rođena je dramsko-recitatorska sekcija, likovna, foto kino, folklorno – muzička. Prostorije kluba su postale prava galerija mladih slikara, tu je i prvi besplatni bioskop, koncertna dvorana. Jer, gotovo da nema dana, a da u gradu ne osvanu plakati sa programom neke od družina. Ali, to nije sve, stvara se hor, otvorena je plesna škola, organizovan festival pevača amatera Titovih gradova, stvoren je orkestar OK, i tako, palanke nisu više ono što su nekad bile. To se vidi i na ovoj mladosti ispod Zlatibora”.

Rok grupa OK, kasnije Kilo i po na gradilištu "Sivonje"
Rok grupa OK, kasnije Kilo i po na gradilištu “Sivonje”

U okružnom listu Vesti pisalo je 1978 god.:
“Omladinski klub je jedino mesto za organizovanu zabavu i okupljanje za oko 16.000 mladih Užica. Pored teške materijalne situacije Klub Omladine je suočen sa lošim prostorom u kome odvija svoje aktivnosti. Sala je smeštena u podrumskim prostorijama Narodnog pozorišta, koje su zbog loše izolacije izložene stalnoj vlazi, čak i potapanju vodom, pa su prinuđeni da mnoge pripreme programa izvode u prostorijma Pozorišta i Doma JNA. S obzirom da je ovo jedino organizovano sastajalište mladih, trebalo bi mu sa materijalne strane pručiti punu podršku. U stvari, u diskoteci OK je bilo puno. U toku godine održi se više od 200 disko večeri, ali su to bila mala srestva za finansiranje velikog broja sekcija i održavanje nezavršenog i neizolovanog objekta, naročito u podrumskom delu Pozorišta. Gradski oci nisu želeli da se “mešaju” u finasijsko poslovanje kluba, pominjali su ga jedino u kontekstu vaspitavanja omladine kad je bilo reči o skretanju sa ‘Titovog puta’.”

Omladinski klub je prepušten sam sebi, troškovi ogromni. Kao muzički urednik, pokrećem Disko Karavan OK. U sledeće dve godine Karavan je izveo više od stotinu programa na područčju jugozapadne Srbije, pod naslovom Rock&Soul.

Da bi osvežio program diskoteke OK, u martu 1978. Kovačević daje incijativu da se osnuje bend Omladinskog kluba u kome nastupaju: Zoran Spasić Spasa ritam gitara, Miroslav Ristanović Rista solo gitara, Đorđe Vasić vokal, Radojko Kostić Ćorla bas gitara, Zoran Vuković Trunto klavijature, Vidan Đenić Đena bubnjevi, ubrzo će ga zameniti Rade Furda bubnjar iz Požege. Nešto kasnije grupi pristupa gitarista “Malac” iz Niša. Od ovog benda nastaće najkvaliteniji užički rok bend Kilo i po. Pod sloganom “Svaki petak, rokenrol izuzetak”, tokom 1978/79, u kombinaciji diskoteka – rok bend, prestaviće orginalan svež i dobro posećen program Užičanima. Ova saradnja će potrajati sve do uticaja filma “Subotnja groznica”, koji će obuzeti i publiku užičke diskoteke OK, pred kraj sedamdesetih i početakom osamdesetih godina dvadesetog veka.

Kilo i po na snimanju ploče u BG, s leva Trunto, Spasa, Malac, Djoko, Rista, Rade
Kilo i po na snimanju ploče u BG, s leva Trunto, Spasa, Malac, Djoko, Rista, Rade

Pevač Đorđe Vasić je za Televiziju 5 rekao:
“Godina 1978. veoma je značajna za užički rokenrol, tada se pojavila grupa Kilo i po kroz kojoj je sviralo dosta poznatih užičkih muzičara – Đena, Ćorla, Spasa, Rista, Rade Furda, bubnjar, Zoran Trunto, Malac iz Niša, normalno i ja. To je počelo sa saradnjom sa Omladinskim klubom, koji je bio gde je danas “Rupa” kako je zovu, tu je bio muzički urednik Gago Kovačević, danas direktor TV5 (1997). Mi smo se tu našli i spojili rokenrol sa omladinom u širem smislu. Nastupali smo petkom i dobili prostor da vežbamo. Te naše probe su bile otvorene, tu je sedelo i posmatralo stotinu ljudi. Strašno su voleli rokenrol, uopšte muziku koju smo svirali. Karakteristika za grupu Kilo i po je da smo po prvi put počeli da radimo produkciju, kompozitor je bio Zoran Spasić, Rista koji je odlično svirao gitaru, čuveni Rista, ja sam tu pevao… Prva i najvažnija stvar u gradu, plod toga svega je bila je ploča, prva užička rok singlica, koju nam je izdao PGP iz Beograda, na kojoj su bile numere: “Jelena” i “Ciganske noći”. Između ostalih pesma, koje su isto tako bile sjajne, čak i bolje nego ove dve, ali publika je to prihvatila, naročito “Jelenu”, ona je ostala i dan danas hit (1997). Najpoznatiji smo u Užicu bili kada smo petkom i subotom nastupali u okviru programa diskoteke OK. Mi sviramo, pa nastavlja program Gago Kovač, pa opet mi, publika je bila stvarno oduševljena. Neki su govorili da je u proseku bilo od 800 do 1000 ljudi, gužva da igla ne može da padne, a ekcesa i tuča nije bilo. Izgleda da se taj pogram svideo omladini i pobudio u njima neku vrstu ljubavi i vaspitanja.

Grad je bio uz nas u to vreme , ne samo oni koji su slušali tu muziku, Kulturno Prosvetna Zejednica, ostale institucije… Sa Kovačem smo tada napravili prve demo snimke, na dva kanala, ali ko je znao, on je to puštao u programu diskoteke i na Radio Užicu, gde je vodio muzičku emisiju. Toliko mogu da kažem o Kilo i po…”

Veliki gimnazijski orkestar kasnije Feniksi
Veliki gimnazijski orkestar kasnije Feniksi

U leto 1976. godine u Užicu se govorkalo da se pojavila nova rok grupa. Plahate su najavile njihov nastup u Domu JNA. Najavljen je sastav “Veliki gimnazijski orkestar”, a ulaz je bio besplatan… Naravno, niko nije znao da će ta skupina gimnazijalaca uskoro postati jedinstvena lokalna rokenrol atrakcija, koja će na svojim igrankama iskupljati i više od 1000 mladih Užičana i postati zaštitni znak generacija rođenih šezdesetih godina… Uglavnom na tom prvom nastupu u Domu, pod svim upaljenim svetlima, u anemičnoj atmosfveri, kao iz Kusturicinog filma “Otac na službenom putu”, Boban Radojević, budući pevač “Feniksa” je spontano izjavio “Ala su ovi loši”. Nešto kasnije i ja sam kao muzički urednik Omladinskog kluba slično zaključio na njihovoj svirci u gimnazijskom dvorištu… Ipak, nisu svi užički rokenrol tipovi bili tako kritički raspoloženi, pomenuti Đena i Ćorla, su im dali podršku. I kao što reče poznati užički nastavnik muzike i takođe poznati muzičar u eminentnim lokalima užičkoga kraja, Miloš Broćić Brole: “Mečku nauče da vozi biciklu, i ti ćeš da nauičiš da sviraš“. Budući “Feniksi” se veoma brzo popraviše, njihovo iskustvo i repertoar uticaše na užičke srednjoškolce da ovi željno počeše da čekaju subotu, da bi išli na njihove igranke. Članovi “Velikog gimnazijskog orkestra” bili su: Zoran Trmčić Trle bas gitara i vokal, to je onaj Trmčić strućnjak za ski sport, što mu ćerka Marija redovno osvajaše prva mesta na skijaškim takminjenjima i bi učesnica na Olimpijadi 2010, danas gradski većnik (2019.), potom Slobodan Despotović solo gitara, koji je još u osnovnoj školi postao poznat po svojim izvođenjem sola Karlosa Santane, danas cenjeni užički advokat. Za bubnjevima je i tada bio Dragoljub Zuberović Mato, danas legendarni užički bubnjar i ribar. Za klavijaturama je bio Zoran Vuković Trunto.

U to vreme, kada god je nešto zatrebalo za omladinu, izašla bi u susret tada prebogata Valjaonica bakra. Tako su i u užičku Gimnaziju novi istrumenti stigli iz Amerike: Pi-vi kutije, Jamaha pojačalo, Rodžers bubnjevi, jedna Jamaha gitara i dve Ibanez kopije statokastera i Džez basa, farfisa klavijature sa Eho trakom… Do tada su svirali na “prastarim istrumentima” koji koliko su bili dobri, ni imena im nisu zapamtili. To ih izdiže iz pepela, i nazvaše se Feniksi. Posle popriličnog vežbanja u septebru, kada je počela školska godina, pojačani su pevačom Bobanom Radojevićem, koji je svoj pevački talenat pokazao u Hali sportova na takmičenju pevača amatera, koji je organizovao Omladinski Klub.