Kravica užička hraniteljica

2831

Kada su se stari Užičani sećali svog detinjstva u vremenu pre i posle Prvog svetskog rata, mnogi su pominjali da su njihove porodice u varoši imali krave. Užice je imalo svoga čobanina, koji je svakoga dana izvodio varoško stado krava da pase na državne livade u Krčagovu. U tom stadu, koje se svakodnevno samo prikupljalo u svim delovima Užica, najviše je bilo krava autohtone vrste buša. Ta kravica je jako otporna, malo daje i minimalno traži. Svojevremeno na Balkanskom poluostrvu buša je bila dominantna rasa goveda. Upotrebljavana je za rad, i u proizvodnji mleka i mesa.

Buše vuku kola sa ljudima (fotografija rodbine Predraga Kovačevića)
Buše vuku kola sa ljudima (fotografija rodbine Predraga Kovačevića)

I moji baba Mara i deda Vitomir su u Kejskoj 10, posle rata Omladinskoj 28, imali krave. Dve buše, Rada i Milada, pričala mi baba, kada čuju čobaninov glas same su izlazile iz štale. Odgurnu kapiju i priključe se ostalim užičkim kravama. Sa paše iz Krčagova su se same vraćale kući kada se napasu. Čika Čančo sa Pore mi je pričao da je njegov važan posao u detinjstvu na Pori bilo čuvanje krava kad ih izvede na pašu. “Ta mala kravica buša je čudo. Moje su kao koze par minuta uzdigle na zadnje noge i brstile lišće sa većeg žbuna ili drveta. Mogle su iz mesta da skoče preko dva metra. Na kamenitim visovima Gornje Pore su skakale s kamena na kamen. Posle nekog vremena nisam više morao da ih izvodim na pašu, same su izlazile i vraćale se u štalu. Kad se uplaše, htele su da ubodu. Zlatiborci su mi pričali da je bilo slučajeva da je ta kravica buša štitila svoje tele, stala bi pred par vukova ubadajući ih rogovima, udarajući kopitama. Buše su goveda niskog rasta, male težine do 300 kilograma. Mleko im je kvalitetnije od mleka ostalih rasa goveda, jer ima 7 posto masnoće. Otporne su na sve vrste bolesti, imaju i poseban temperament. Bikovi buše kada iskazuju svoju dominaciju u stanju su da se tri sata bore.”

Nažalost, u ovim modernim vremenima 21. veka, buša je ugrožena vrsta. Buša spada u grupu kratkorogih goveda – Bos brachyeros europeus. Poznata je i pod nazivom domaće planinsko govedo ili ilirsko govedo. Buša i njeni melezi nalaze se u nerazvijenim brdskim, planinskim i kraškim područjima južno od Save i Dunava. Veličina populacije u Srbiji: 500-1000 primeraka u 2009.godini.

Buša Zlatka i tele Bulkica 1936 (fotografiju podelila Snežana Varga Milanović)
Buša Zlatka i tele Bulkica 1936 (fotografiju podelila Snežana Varga Milanović)

Buša skoro da je nestala u Srbiji, ne za to što je niko nije voleo, već je po prinosu mleka mnogo ispod drugih uvoznih rasa. Znači ekonomija je u pitanju, a ne rasizam prema domaćoj kravici. U vreme socijalizma, raznim industrijskim “kombinatima” i ostalim “gigantima”, nije se isplatilo da drže buše, nego su uvozili razne kravlje superasne lepotice iz Holandije i Nemačke, fontane mleka. Kao i s vrhunskim sporistima, tako i sa vrhunskim kravama muzarama. Ali, za vrhunske rezultate potrebni su vrhunski uslovi – od ishrane, pa do nege i smeštaja. Kako ti vrh uslovi koštaju, to kod nas naravno nije bilo moguće. Možda mala buša ipak ima svoju drugu šansu zbog vrhunskog mleka u ovoj euforiji zdrave hrane. Njeno mleko je nekoliko puta skuplje, nego od pomenutih fontana mleka.

U mom ranom detinjstvu pedesetih godina 20, veka, u našem dvorištu nije bilo krava i ostale stoke, smele su da se drže kokoške, ćurke, patke i guske. Sećam se da je još postojala mala štala zaostala od kravica. I moj deda Života u Aranđelovcu držao je buše. U Šumadiji je običaj da se uprežu krave kad se tera nešto laganije, kao npr šaša. E na ovoj slici sam u krilu moje tete Ljube, uči me da teram krave. Desno mala sekica, moja rođaka Srđana živi danas u Kragujevcu. Stoji moja mama Vera i više nje moja dada Milena. Momak pored mame i dade je moj stric, kasnije poznati užički stomatolog pok. Mića Jolović, koji je zajedno sa nama došao da vidi moje prelepe tetke. Tako mi je ostala fotografija gde sam na dedinim kolima, koja vuku buše sa tetkama i rođacima. Drugu fotografiju sam dobio od Snežane Varge Milanović, na kojoj je njena prababa Milenija Jadžić sa kravom bušom “Zlatkom” i njenim teletom “Bulkicom” 1936. godine, pred kućom u Užicu.