Maj 1971.

650
Do izgradnje satelitske stanice Ivanjica je bila poznata po Nušićijadi
Do izgradnje satelitske stanice Ivanjica je bila poznata po Nušićijadi

Ove godine je rešeno da se Jugoslavija uključi u vasionski telekomnikacioni saobraćaj. Najpogodnije mesto za to su bile Prilike kod Ivanjice, na površini od blizu osam hektara, na putu Prilke – Ivanjica i Moravice rešeno je da se gradi zemaljska satelitska stanica. Tako je Ivanjica, koja je do tada bila poznata po “Nušićijadi” postala poznata i po Satelitskoj stanici koja će biti završena 1974. godine, i sem što će omogućiti televizijske I ostale telekomunikacione veze SFRJ na celoj planeti, postaće i ivanjička turistička atrakcija.

Duge kose i zvoncare, užički mladići
Duge kose i zvoncare, užički mladići

Tadašnja Titova SFRJ s početka sedamdesetih godina 20 veka nije zaostajala za svetskim događanjima. Početak sedamdesetih kao i sedamdesete bile su godine dugokosih mladića, devojaka uvijene kose sa idijanskom trakom, u “minićima” u “vrućim pantalonicama”, muzike Stonsa, Dip Parpla, Blek Sabata, Džimi Hendriksa, Dženis Džoplin… tada progresivaca, danas klasike rok kulture. Ali i godine ogromne aktivnosti komunista, Titovog puta, verbalnog delikta, samoupravljanja, kraja radnih akcija, diskoteka, subotnjih groznica, pojave panka i novog talasa, velikih kncerata, kasnije klubske svirke, Italije, Francuske, Engleske, bezbrižnosti, slobodne ljubavi, druženja sa celim svetom, beogradskih komisiona, godine moje mladosti. I mene muči mladalačka nostalgija kao i mnoge druge koji su imali lepu i sadržajnu mladost, ali vratimo se našoj užičanstvenoj hronologiji.

Kao što znamo, moda se menjala kroz istoriju, a svaki period donosio je brojne novine. Od baroknih haljina, preko pantalona za žene, čuvene “male crne haljine”, otkrića džinsa i pojave farmerica, pa sve do popularnih “zvoncara”, moda je uvek bila i biće neizostavni deo života ljudi. Načinom odevanja pokazujemo kakav nam je ukus, koje boje volimo, a ne retko, moda pokazuje i kakvu muziku slušamo. Isto tako, kroz istoriju, pojavljivale su se ličnosti koje su zapečatile svet mode. Jedna od njih bila je i Meri Kvant koja je u Londonu početkom šezdesetih u svetsku modnu industriju lansirala mini suknju, a na samom početku ovih sedamdesetih seksi šorc nazvan “vruće pantalonice”.

Scena iz filma “Gorki pirinač”
Scena iz filma “Gorki pirinač”

Ovoga prelepog maja 1971. na ulicama Užica su se pojavile “vruće pantalnice” i dugi do peta lagani mantili koji su imali kratke rukave… Te devojke su bile u cetru pažnje na ulici su se svi okretali za njima a stariji svet se krstio, neki su kritikovali novu modu ali opšte mišljenje stalnog društava užičkih meraklija u bašti ispred Gradske kavani je bio: “Ova moda je prava, odkako su u modi minći stalno su mi nešto ispada iz ruku, ključevi, olovka, novine, pa se stalno saginjem kad prođe neka seka, mnogo bolja od “Maksi mode”, one Koko Šanel”.

Znaš šta i nije to neka novina u moje vreme najomiljenija garderoba Grete Garbo su bile kratke pantalone. Poznata filmska zvezda Silvama Mangano postala popularna tek posle filma “Gorki pirinač” u kome je nosila isključivo seksi, ‘vruće pantalonice’ Ne tako davno francuska diva Brižit Bardo na svojim zavodljivim fotografijama, uz bikini nosila je farmerice visoko odsečenih nogavica, šorts je učinio “veliki preokret u modi! Sve u svemu šta je tu novo, to je samo način “za osveženje” otprilike kao kad ja sada nagnem ovaj špricer.” reče Mića Burov, skide svoj šešir, posle čega se pojavi njegov uredno zašešljani razdeljak na sredini i sa zadovoljstvom popi ladan špricer. Za taj dan prestade, da bilo šta više komentariše.

Meri Kvant - plasirala je minić i vruće pantalonice
Meri Kvant – plasirala je minić i vruće pantalonice

Priču nastavi Milan Mačak: – Vidiš prođe ova mala Mila, sad ova u vrućim pantalonicama, ona radi tu u “22 decembru” pre neki dan, radila ti obadve smene, bilo dosta mušterija. Kad je radnja najzad bila zatvorena bila je poprilično umorna. Šef je odvezao autom do stana i, na rastanku, poljubio. Utonula ona u misli i, čisto, iz navike, rekla mu je: “Izvolte molim, želite li još nešto?” Nego šta da radim? u novinama stalno piše da pušenje izaziva rak i da je opasno po život? – Onda jednostavno prestani da čitaš novine! reče mu Lazo Globus.

Vi se samo šegačite ljudi, reče Velibor Vujović poslovođa Autotehne a znate li da ovoga maja Užicu je vlada nezpanćena jagma za zastavinim automobilima. Unapred je uplaćeno 165 vozila a za poslednja četiri meseca smo prodali je 486. automobila najviše doduše “Fića”… Nego odo ja vi zaludni možete sedeti ovde pred Gradskom ceo dan… Ustvari vidimo se kasnije.

Vidite li vi šta bi od onog nekad zaludnog momka? Nego šta bi stobom Vlajkovac obrati se Lazo meni koi sam se tu u bašti Gradske muvao oko njih. -Ništa, idem u Gimnaziji, kad mogu idem učim zanat dole na Megdanu kod Virije, spremam se da idem u Kragujevac pred leto. – I, nema dole ništa novo? – Ima, jutros dođe neki Ljubinko Lukić i donese svoj radio “Kosmaj” uvijen u čistu jastučnicu, kaže nosi ga iz sela Zlodola i priča: -“Kad su objavili da će da poskupl pretplata ja ti odjavim ovaj moj radio i ostavim ga u orman. Ali, ubrzo mi dosadi bez muzike da ne poskupi ni pretplata uključim ga kad ono ništa! Majstore pomozi!”

Pogledam ja radio a on sa zadnje strane sav izrešetan i ustanovim da su Ljubinkov radio izgrickali miševi, koji su izgriskli sve što su izgrickati mogli, sve glavne vodove… trebalo mi je puna dva sata da sve žice zamenim i izlemim. Kada mu je Virija rekao cenu ovaj poče da kuka i zareče se da više nikada neće odjavljivati radio kolika god pretplata bude… Pojavi se konobar Negovan, pita -Trebali što?

Donesi nam bokal ladne vode ovde sa česme Opančarske (tada je bila česma Opančarskog esnafa u fontani pred Gradskom) sigurno je ladnija nego ovi tvoji špriceri… Reče mu Milanče Mače, Ljudi dva sata, ajmo kući na ručak, sutra ćemo Jovo nanovo.

Događanja iz sveta i zemlje koje su zainteresovale Užičane ovog aprila 1971. godine su bile razgovarali o evropskim tržišnim valutama, o Američkom dolaru koji je pretio nemačkoj marki, centralne banke nekih zemalja obustavile trgovanje – razotkrivene su slabosti američke privrede, visok deficit i inflacija… Tako da su svi zahtevali isplatu zlata za dolare, SAD bi bankrotirale. Zapadna Nemačka odbija revalvaciju marke prema dolaru, koji pada 7,5% što je nazvano Nixonov šok. U Sarajevu 5. Maja 1971. Je ofržan Drugi kongres samoupravljača Jugoslavije učestvovao 3.301 delegat, među kojima su bili I Užičani. Doneseno 29 rezolucija, neke će poslužiti pri donošenju ustava iz 1974. Tito je rekao da je kongres najimpozantniji skup od Petog kongresa KPJ 1948. godine. A onda je stigla vest da je preminuo Milentije Popovič predsednik Savezne skupštine i član Predsedništva SKJ.

Dogodila se premijera filma Premijera filma W. R. – Misterije orgazma Dušana Makavejeva. Uskoro smo premijeru gledali u bioskopu “Partizan”. U intelektualnim krugovima grada se raspravljalo o govoru Dobrice Ćosića na godišnjoj skupštine Srpske književne zadruge o ugroženom jugoslovenskom i srpskom jedinstvu. Zatim je stigla vest da je 25. Maja u Zagrebu zabranjen broj “Večernjih novosti” zbog karikature “Kafanski stol”(karirani šahovničasti stolnjak), uz obrazloženje da se njome “nanosi povreda časti i ugleda hrvatskog naroda i njegovih najviših predstavnika”. Te kafanske karirane stolnjake je proizvodila užička tkačnica “Cveta Dabič”, Užičani nisu nešto komentarisali taj događaj samo su se slatko smejali kada su to pročitali u novinama.

Tito, Savka, Mika Špiljak u Sarajevu na Drugom kongresu samoupravljača
Tito, Savka, Mika Špiljak u Sarajevu na Drugom kongresu samoupravljača

Da napomenem da je Iza kulisa Kongresa samoupravljača Tito tvrdio da je u Beogradu centar kontrarevolucije koju predvode BU, “Student” i “Jež”. Na dan završetka Kongresa samoupravljača u Sarajevu, Tito se sreo i sa funkcionerima BiH, kojima je izjavio da je “izdao nalog za hapšenje ne samo Hamovića i Milojevića, već i bivšeg potpredsednika Jugoslavije Aleksandra Rankovića”. Rekao je da je odluku doneo posle izveštaja Kontraobaveštajne službe JNA da su se Ranković, Hamović i Milojević sreli u Beogradu na jednom zavereničkom sastanku. Već nekoliko časova kasnije ispostavilo se da je izveštaj bio netačan. Demantovala ga je Služba državne bezbednosti Jugoslavije. Na vest o smrti Milentija Popovića, Tito je prekinuo posetu BiH, došao u Beograd i posmrtno ga odlikovao Ordenom junaka socijalističkog rada. Na komemoraciji ga je proglasio “besmrtnim revolucionarom”, koji je “pao smrću heroja socijalističkog rada”.

A u to vreme u Zagrebu, se kreću kolone građana, disciplinovano, po dvoje u redu. Koji Nose transparente: “Što je više kleveta i laži, Savka i Tripalo su nam miliji i draži”, “Hoćemo čiste račune”, “Suverena država je pravo hrvatskog i ostalih naroda SFRJ”, “Tražimo usvajanje ustavnih amandmana”, “Šibenik radi, Beograd se gradi”… Kolone su se kretale ka nekadašnjem Trgu republike, današnjem Trgu kralja Tomislava, na veliki narodni miting, na kom govore predsednica CK SK Hrvatske Savka Dabčević Kučar i prvi čovek Zagreba Pero Pirker…

SVI jugoslovenski dnevni listovi sutradan su izvestiti da je na mitingu bilo više od 150.000 ljudi, da je Savka kritikovala hrvatske separatiste i njihove namere da razbiju Jugoslaviju “kakva nam je u interesu i kakvu želimo”, a velikosrpske šoviniste je osudila što “nude Jugoslaviju kakvu ne želimo i nećemo”. Govorila je o doprinosu Zagreba i Hrvatske pobedi nad fašizmom, pominjala hrvatsku državnost i suverenost, kovala u zvezde politiku CK SK Hrvatske o radikalnoj decentralizaciji i demontiranju saveznih jugoslovenskih institucija, koju su ona i njeni saradnici promovisali godinu dana ranije.Parole, viđene na tom skupu, i njen govor nagovestiće da je otvoren proces pretvaranja jugoslovenske federacije u konfederaciju. Odnosi na relaciji Beograd – Zagreb tih dana postajali su sve hladniji.